I DIO

Član 1

Za potrebe ove Konvencije dijete je svako ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ukoliko se, po zakonu koji se primjenjuje na dijete, punoljetstvo ne stiče ranije.

Član 2

1. Strane ugovornice ove Konvencije će poštovati i obezbjeđivati prava utvrđena ovom Konvencijom svakom djetetu koje se nalazi pod njihovom jurisdikcijom bez ikakve diskriminacije i bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje,  nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status djeteta, njegovog roditelja ili zakonskog staratelja.
2. Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se obezbijedila zaštita djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja     zasnovanog na statusu, aktivnostima, izraženom mišljenju ili uvjerenju djetetovih roditelja, zakonskih staratelja ili članova porodice.

Član 3

1. U svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira na to da li ih preduzimaju javne ili privatne institucije socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, najbolji interesi djeteta biće od prvenstvenog značaja.

2. Strane ugovornice se obavezuju da djetetu obezbijede takvu zaštitu i  brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i u tom cilju će preduzeti sve odgovarajuće zakonodavne i administrativne mjere.
3. Strane ugovornice će obezbijediti da se institucije, službe i ustanove    odgovorne za brigu ili zaštitu djece prilagode standardima koje su utvrdili nadležni organi, posebno u oblasti sigurnosti, zdravlja, u pogledu broja i podobnosti osoblja, kao i stručnog nadzora.

Član 4

Strane ugovornice će preduzeti sve potrebne zakonodavne, administrativne i ostale mjere za ostvarivanje prava priznatih u ovoj Konvenciji. U pogledu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, strane ugovornice će preduzeti takve mjere maksimalno koristeći svoja raspoloživa sredstva, a gdje je to potrebno, u okviru međunarodne saradnje.

Član 5

Strane ugovornice će poštovati odgovornosti, prava i dužnosti roditelja ili, gdje je takav slučaj, članova šire porodice ili zajednice, kako je predviđeno lokalnim običajima, zakonskih staratelja ili drugih osoba zakonski odgovornih za dijete, da bi se omogućilo, na način koji je u skladu s razvojnim mogućnostima djeteta, odgovarajuće usmjeravanje i  savjetovanje u ostvarivanju prava priznatih ovom Konvencijom.

Član 6

1. Strane ugovornice priznaju da svako dijete samim rođenjem ima  pravo na život.
2. Strane ugovornice će obezbijediti u najvećoj mogućoj mjeri opstanak i razvoj djeteta.

Član 7

1. Dijete će biti registrovano odmah nakon rođenja i imaće od rođenja pravo na ime, pravo na sticanje državljanstva i koliko je to moguće, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje.
2. Strane ugovornice će obezbijediti primjenu ovih prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonom i svojim obavezama u skladu s odgovarajućim međunarodnim instrumentima iz ove oblasti, posebno u slučajevima u kojima bi dijete u suprotnom bilo apatrid.

 Član 8

1. Strane ugovornice se obavezuju da poštuju pravo djeteta na očuvanje identiteta, uključujući državljanstvo, ime i porodične odnose u skladu sa zakonom, bez nezakonitog miješanja.
2. U slučajevima kad je dijete nezakonito lišeno nekih ili svih  elemenata svog identiteta, strane ugovornice će obezbijediti odgovarajuću pomoć i zaštitu kako bi mu što prije bio vraćen  identitet.

Član 9

1. Strane ugovornice će obezbijediti da dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kad nadležne vlasti, uz sudski nadzor, odrede u skladu s važećim zakonom i postupkom, da je takvo odvajanje neophodno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti neophodna u određenom slučaju, kao npr. ako roditelji zlostavljaju ili zanemaruju dijete ili žive odvojeno pa se mora    donijeti odluka o mjestu stanovanja djeteta.
2. U svakom postupku koji proizilazi iz stava 1 ovog člana, sve zainteresovane strane imaće mogućnost da učestvuju u postupku i da iznesu svoje mišljenje.
3. Strane ugovornice će poštovati pravo djeteta odvojenog od jednog ili oba roditelja da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta.
4. U slučajevima kad je razdvajanje posljedica mjere koju je preduzela strana ugovornica, kao što je pritvor, hapšenje, egzil, deportacija ili smrt (uključujući smrt koja je nastupila iz bilo kog razloga dok je osoba pod mjerom države) jednog ili oba roditelja djeteta, ta strana ugovornica će, na zahtjev, pružiti roditeljima, djetetu ili, prema okolnostima, nekom drugom članu porodice, neophodne informacije o tome gdje se nalazi odsutni član (članovi) porodice, osim ako bi pružanje takve informacije bilo štetno po dobrobit djeteta. Strane ugovornice će dalje osigurati da samo podnošenje takvog zahtjeva ne proizvede nikakve negativne posljedice po osobu (osobe) na koju se odnosi.

Član 10

1. U skladu s obavezom strana ugovornica, shodno članu 9 stav 1, zahtjevi djeteta ili njegovih roditelja da uđe na teritoriju strane ugovornice ili je napusti radi ponovnog spajanja porodica, strane ugovornice će rješavati na pozitivan, human i ekspeditivan način.  Strane ugovornice će dalje obezbijediti da podnošenje takvog zahtjeva ne prouzrokuje nikakve štetne posljedice za podnosioce i iičlanove njihovih porodica.
2. Dijete čiji su roditelji nastanjeni u različitim državama imaće pravo da, osim u izuzetnim okolnostima, redovno održava lične odnose i neposredne kontakte s oba roditelja. U tom cilju i u skladu s obavezom strana ugovornica shodno članu 9 stav 2, strane ugovornice će poštovati pravo djeteta i njegovih roditelja da napuste    svaku zemlju, uključujući i sopstvenu, kao i da uđu u svoju zemlju. Pravo na napuštanje bilo koje zemlje, biće podložno samo ograničenjima propisanim zakonom i koja su potrebna radi zaštite nacionalne bezbjednosti, javnog poretka (ordre public), javnog zdravlja ili morala ili prava i sloboda drugih i koja su u skladu s ostalim pravima priznatim u ovoj Konvenciji.

Član 11

1. Strane ugovornice će preduzeti mjere za borbu protiv nezakonitog  prebacivanja i zadržavanja djece u inostranstvu.
2. U tom cilju, strane ugovornice će podsticati zaključivanje bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili pristupanje postojećim sporazumima.

Član 12

1. Strane ugovornice će obezbijediti djetetu koje je sposobno da formira svoje sopstveno mišljenje, pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja se tiču djeteta, s tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu s godinama života i zrelošću djeteta.
2. U tom cilju, djetetu će posebno biti pružena mogućnost da bude saslušano u svim sudskim i administrativnim postupcima koji se tiču djeteta, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajućeg organa, na način koji je u skladu s procesnim pravilima nacionalnog zakona.

Član 13

1. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja; pravo obuhvata slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno ili štampano, u umjetničkoj formi ili preko bilo kog drugog sredstva informisanja po izboru djeteta.
2. Primjena ovog prava može biti predmet određenih ograničenja, ali samo takvih koja su određena zakonom i neophodna: a) radi poštovanja prava ili ugleda drugih; ili b) radi zaštite nacionalne bezbjednosti ili javnog poretka (ordre public), ili javnog zdravlja ili morala.

Član 14

1. Strane ugovornice će poštovati pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
2. Strane ugovornice će poštovati prava i obaveze roditelja i, u određenim slučajevima zakonskih staratelja, radi usmjeravanja djeteta na ostvarivanje njegovog prava na način koji je u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta.
3. Sloboda izražavanja vjeroispovijesti ili uvjerenja može biti predmet samo takvih ograničenja koja su određena zakonom i potrebna da zaštite javnu sigurnost, poredak, zdravlje, ili moral i osnovna prava i slobode drugih.

Član 15

1. Strane ugovornice će priznati pravo djeteta na slobodu udruživanja i slobodu mirnog okupljanja.
2. Ostvarivanju ovih prava ne mogu biti postavljena nikakva ograničenja, osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu i u interesu su nacionalne sigurnosti ili javne bezbjednosti, javnog poretka (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 16

1. Nijedno dijete neće biti biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, porodicu, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.

2. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Član 17

Strane ugovornice uvažavaju značajnu ulogu sredstava javnog informisanja i obezbijediće da dijete ima pristup informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih koji su usmjereni na razvoj njegovog socijalnog, duhovnog i moralnog dobra i fizičkog i mentalnog zdravlja. U tom cilju, strane ugovornice će:

a) podsticati sredstva javnog informisanja da šire informacije i materijal od društvenog i kulturnog interesa za dijete u skladu s duhom člana 29;

b) podsticati međunarodnu saradnju u izradi, razmjeni i širenju takvih informacija i materijala iz različitih kulturnih, nacionalnih i međunarodnih izvora;

c) podsticati izdavanje i distribuciju dječjih knjiga;

d) podsticati sredstva javnog informisanja da posvete posebnu pažnju jezičkim potrebama djeteta koje pripada manjinskoj grupi ili je domorodac;

e) podsticati razvoj odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija i materijala štetnih po njegovo dobro, imajući u vidu odredbe članova 13 i 18.

Član 18

1. Strane ugovornice će uložiti najveće napore da se obezbijedi priznavanje principa da oba roditelja imaju zajedničku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta. Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakonski staratelji imaju prevashodnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta. Najbolji interesi djeteta će biti njihova osnovna briga.
2. U cilju garantovanja i unapređivanja prava iz ove Konvencije, strane ugovornice će pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima ili zakonskim starateljima u ostvarivanju odgovornosti za podizanje djeteta i obezbjeđivati razvoj ustanova, kapaciteta i službi za zaštitu djece.
3. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće mjere da obezbijede da djeca zaposlenih roditelja koriste usluge i kapacitete dječje zaštite koje im pripadaju.

Član 19

1. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće zakonske, administrativne, socijalne i obrazovne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povređivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje, dok je pod brigom roditelja, zakonskih zastupnika ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetetu.
2. Takve zaštitne mjere, treba, prema potrebi, da uključuju efikasne  postupke za donošenje socijalnih programa za obezbjeđivanje neophodne podrške djetetu i onima koji se o djetetu staraju, kao i drugih oblika zaštite i sprečavanja, utvrđivanja, prijavljivanja, prosljeđivanja, istrage, postupanja i praćenja slučajeva ovdje navedenog zlostavljanja djeteta i, po potrebi, obraćanja sudu.

Član 20

1. Djetetu koje je privremeno ili stalno lišeno porodične sredine ili kome, u njegovom najboljem interesu, ne može biti dopušteno da u takvoj sredini ostane, imaće pravo na posebnu zaštitu i pomoć države.
2. Strane ugovornice će u skladu sa svojim nacionalnim zakonima obezbijediti alternativnu brigu za takvo dijete.
3. Takva briga može da uključi, između ostalog, smještaj u drugu porodicu, kafalah prema islamskom pravu, usvojenje ili, ako je neophodno, smještaj u odgovarajuće ustanove za brigu o djeci. Pri razmatranju rješenja, dužna pažnja će biti posvećena potrebi uspostavljanja kontinuiteta u podizanju djeteta kao i etničkom, religioznom, kulturnom i jezičkom porijeklu djeteta.

 Član 21

Strane ugovornice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvajanja obezbediće da najbolji interesi djeteta budu od prevashodne važnosti i one će:

a) obezbijediti da usvojenje djeteta odobravaju samo nadležni organi koji utvrđuju, u skladu s odgovarajućim zakonima i postupkom i na osnovu svih relevantnih i pouzdanih informacija, da je usvojenje dopušteno s obzirom na status djeteta u odnosu na roditelje, rodbinu i zakonske staratelje i da su se, ukoliko je tako propisano, zainteresovana lica saglasila s usvojenjem nakon upoznavanja sa svim bitnim činjenicama, a na osnovu stručnih mišljenja u mjeri u kojoj su ona nužna;

b) priznati da se međudržavno usvojenje može smatrati alternativnim načinom brige o djetetu, ukoliko se dijete ne može smjestiti u drugu porodicu ili biti usvojeno ili se o djetetu ne može na pogodan način voditi briga u zemlji njegovog porijekla;

c) obezbijediti da dijete na koje se primjenjuje međudržavno usvojenje uživa svu zaštitu i standarde jednake onima koji postoje u slučaju nacionalnog usvojenja;

d) preduzeti sve odgovarajuće mjere da obezbijede da u međudržavnom usvojenju smještaj nema za posljedicu neopravdanu finansijsku korist za one koji u tome učestvuju;

e) unaprijediti, kad je to pogodno, ciljeve ovog člana zaključivanjem bilateralnih ili multilateralnih dogovora ili sporazuma i nastojati da se u tom okviru obezbijedi da smještanje djeteta u drugu zemlju sprovode nadležne vlasti ili organi.

Član 22

1. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće mjere da se obezbijedi da dijete koje traži izbjeglički status ili koje se smatra izbjeglicom u skladu s važećim međunarodnim ili nacionalnim zakonom i postupkom, bilo da je bez pratnje, bilo da je u pratnji roditelja ili neke druge osobe, dobije odgovarajuću  zaštitu  i  humanitarnu pomoć u uživanju prava utvrđenih ovom Konvencijom i drugim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima ili humanitarnom pravu, čije su strane ugovornice navedene države.
2. U tom cilju, strane ugovornice će obezbijediti, ukoliko smatraju za shodno, saradnju u svim naporima Ujedinjenih nacija i drugih nadležnih međuvladinih ili nevladinih organizacija koje sarađuju s Ujedinjenim nacijama da zaštite takvo dijete i da njemu/njoj pomognu da pronađe roditelje ili druge članove porodice, da bi se dobile informacije potrebne za ponovno sjedinjenje. U slučajevima kad roditelji ili drugi članovi porodice ne mogu biti pronađeni, djetetu će biti pružena ista zaštita kao i svakom drugom djetetu koje je stalno ili privremeno lišeno porodične sredine iz bilo kog razloga,  kako je utvrđeno ovom Konvencijom.

Član 23

1. Strane ugovornice priznaju da dijete s fizičkim i mentalnim smetnjama u razvoju treba da uživa pun i kvalitetan život, u uslovima koji obezbjeđuju dostojanstvo, unapređuju samopouzdanje i olakšavaju njegovo aktivno učešće u zajednici.
2. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta sa smetnjama u razvoju na posebnu brigu i ohrabrivaće i obezbjeđivati, prema raspoloživim sredstvima, djetetu koje ispunjava uslove i onima odgovornim za brigu o njemu, pružanje pomoći koja se zahtijeva i koja je primjerena stanju djeteta i mogućnostima roditelja ili drugih koji o djetetu brinu.

3. Uvažavajući posebne potrebe djeteta sa smetnjama u razvoju, pomoć koja se pruža u skladu sa stavom 2, biće besplatna, uvijek kad je to moguće, uzimajući u obzir finansijske mogućnosti roditelja ili drugih koji brinu o djetetu i biće osmišljena tako da obezbijedi djetetu sa smetnjama u razvoju djelotvoran pristup i sticanje obrazovanja, obuke, zdravstvene zaštite, usluga rehabilitacije, pripremu za zapošljavanje i mogućnosti rekreacije na način koji vodi postizanju najveće moguće socijalne integracije i individualnog razvoja djeteta, uključujući njegov kulturni i duhovni razvoj.
4. Strane ugovornice će unapređivati, u duhu međunarodne saradnje, razmenu odgovarajućih informacija na polju preventivne zdravstvene zaštite i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog liječenja djeteta sa smetnjama u razvoju, uključujući i širenje i pristup informacijama o metodama rehabilitacije, obrazovanja i profesionalnih usluga, sa ciljem da omogući stranama ugovornicama da unaprijede svoje sposobnosti i vještine i da prošire svoja iskustva u ovim oblastima. U tom smislu, posebno će se voditi računa o potrebama zemalja u razvoju.

Član 24

1. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta na uživanje najvišeg ostvarivog zdravstvenog standarda i na kapacitete za liječenje i zdravstvenu rehabilitaciju. Države potpisnice će nastojati da obezbijede da nijedno dijete ne bude lišeno prava pristupa takvim uslugama zdravstvene zaštite.

2. Strane ugovornice će težiti punom ostvarivanju ovog prava, a posebno će preduzimati odgovarajuće mjere: a) da smanje smrtnost odojčadi i djece; b) da obezbijede pružanje potrebne medicinske pomoći i zdravstvene zaštite svoj djeci s naglaskom na razvoj primarne zdravstvene zaštite; c) da se bore protiv bolesti i neuhranjenosti, uključujući i u okviru primarne zdravstvene zaštite, između ostalog kroz primjenu raspoložive tehnologije i obezbjeđenje snabdijevanja adekvatnim hranljivim namirnicama i čistom pitkom vodom, uzimajući u obzir opasnosti i rizike zagađenja životne sredine; d) da obezbijede odgovarajuću zdravstvenu zaštitu majkama prije  i poslije porođaja; e) da omoguće da svi segmenti društva, a posebno roditelji i djeca, budu informisani i da imaju pristup obrazovanju, kao i da im se pomogne u korišćenju osnovnih znanja o dječjem zdravlju i ishrani, prednosti dojenja, higijene, čistoće okoline i sprečavanju nesreća; f) da razvija preventivnu zdravstvenu zaštitu, savjetovanje roditelja, obrazovanje i usluge za planiranje porodice.
3. Strane ugovornice će preduzimati sve efikasne i odgovarajuće mjere u cilju ukidanja tradicionalne prakse štetne po zdravlje djece.

4. Strane ugovornice se obavezuju da unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju u cilju postepenog postizanja potpune realizacije prava iz ovog člana. U tom smislu, posebno će se voditi računa o potrebama zemalja u razvoju.

Član 25

Strane ugovornice priznaju pravo djeteta koje su nadležni organi smjestili u cilju brige, zaštite ili liječenja njegovog fizičkog ili mentalnog zdravlja, na periodičnu provjeru liječenja koje je obezbijeđeno djetetu i svih  drugih okolnosti od značaja za njegovo zbrinjavanje.

Član 26

1. Strane ugovornice priznaju pravo svakog djeteta na korišćenje socijalne zaštite, uključujući socijalno osiguranje, i preduzimaće potrebne mjere za postizanje punog ostvarivanja ovog prava u skladu s nacionalnim zakonom.
2. Ove mjere, ako je to moguće, treba da se sprovode uzimajući u obzir sredstva i položaj djeteta i osoba koje su odgovorne za izdržavanje djeteta, kao i sve druge bitne okolnosti vezane za takve zahtjeve koje je dijete ili neko u njegovo ime podnijelo.

Član 27

1. Strane ugovornice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard koji odgovara djetetovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju.

2. Roditelj(i) ili drugi odgovorni za dijete imaju prvenstvenu odgovornost da osiguraju, u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogućnosti, uslove života potrebne za razvoj djeteta.
3. Strane ugovornice će, u skladu s nacionalnim uslovima i u okviru svojih mogućnosti, preduzeti potrebne mjere da pomognu roditeljima i drugima odgovornim za dijete da ostvare ovo pravo i ako je potrebno, obezbijediće materijalnu pomoć i programe, naročito u pogledu ishrane, odijevanja i stanovanja.
4. Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi obezbijedile da dijete dobija izdržavanje od roditelja ili drugih lica koja su finansijski odgovorna za dijete, kako u okviru strana ugovornica, tako i iz inostranstva. Posebno, ako lice koje je finansijski odgovorno za dijete ne živi u istoj državi u kojoj i dijete, strane ugovornice će podsticati pristupanje međunarodnim sporazumima, odnosno zaključenje takvih sporazuma, kao i drugih  odgovarajućih sporazuma.

Član 28

1. Strane ugovornice priznaju pravo na obrazovanje i u cilju postepenog postizanja ovog prava, a na osnovu jednakih mogućnosti, posebno će: a)učiniti osnovno obrazovanje obaveznim i besplatnim za sve; b) podsticati razvoj različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opšte i stručno obrazovanje, koje bi bilo na raspolaganju i dostupno svakom djetetu i preduzimati pogodne mjere kao što su uvođenje besplatnog obrazovanja i pružanje finansijske pomoći kad je to potrebno; c) omogućiti, svim odgovarajućim sredstvima, da više obrazovanje bude dostupno svima u skladu sa sposobnostima; d) omogućiti da obrazovne i stručne informacije i savjeti budu dostupni svoj djeci; e) preduzimati mjere za obezbjeđenje redovnog pohađanja škole   i smanjenje stope napuštanja škole.
2. Strane ugovornice će preduzimati potrebne mjere da se disciplina u  školi sprovodi na način primjeren ljudskom dostojanstvu djeteta i u  skladu s ovom Konvencijom.
3. Strane ugovornice će pokretati i podsticati međunarodnu saradnju po pitanjima obrazovanja, posebno u cilju doprinošenja iskorjenjivanju neznanja i nepismenosti u svijetu i olakšavanja pristupa naučnim i tehničkim saznanjima i modernim nastavnim metodima. U tom smislu, posebno će se voditi računa o potrebama zemalja u razvoju.

Član 29

1. Strane ugovornice se slažu da obrazovanje djeteta bude usmjereno  na: a) razvoj djetetove ličnosti, talenta i mentalnih i fizičkih  sposobnosti do njihovih krajnjih mogućnosti; b) razvoj poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i principa utvrđenih Poveljom Ujedinjenih nacija; c) razvoj poštovanja djetetovih roditelja, njegovog/njenog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrijednosti  zemlje u kojoj dijete živi, zemlje iz koje potiče i civilizacije različite od njegove/njene sopstvene; d) pripremanje djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti polova, prijateljstva među narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama i s licima domorodačkog porijekla; e) razvoj poštovanja prema prirodnoj okolini.
2. Nijedan dio ovog člana ili člana 28 neće biti tumačen tako da ograničava slobodu pojedinaca ili tijela da ustanove obrazovne ustanove ili upravljaju obrazovnim ustanovama, uvijek u skladu s poštovanjem principa utvrđenih u stavu 1 ovog člana i zahtjevima da će obrazovanje koje se pruža u takvim ustanovama odgovarati minimalnim standardima koje država propisuje.

Član 30

U onim državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezičke manjine ili lica domorodačkog porijekla, djetetu koje pripada takvoj manjini ili je domorodac, neće biti uskraćeno pravo, u zajednici s drugim članovima njegove grupe, da uživa svoju kulturu, da ispovijeda i manifestuje svoju vjeru ili da koristi svoj jezik.

Član 31

1. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na učešće u igri i rekreativnim aktivnostima koje odgovaraju uzrastu djeteta i na slobodno učešće u kulturnom životu i umjetnosti.
2. Strane ugovornice će poštovati i podsticati pravo djeteta na puno učešće u kulturnom i umjetničkom životu i podržaće pružanje odgovarajućih i jednakih mogućnosti za kulturne, umjetničke, rekreativne i slobodne aktivnosti.

Član 32

1. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta da bude zaštićeno od ekonomskog iskorišćavanja i od obavljanja bilo kog posla koji bi mogao da bude opasan ili bi ometao školovanje djeteta ili bi bio štetan po zdravlje djeteta ili za fizički, mentalni, duhovni, moralni ili društveni razvoj djeteta.
2. Strane ugovornice će preduzeti pravne, administrativne, društvene i obrazovne mjere da bi se obezbijedila primjena ovog prava. U tom cilju i u skladu s važećim odredbama međunarodnih instrumenata, strane ugovornice će posebno: a)obezbijediti minimalnu starosnu granicu ili granice za zapošljavanje; b) obezbijediti odgovarajuće regulisanje vremena i uslova zapošljavanja; i c) obezbijediti odgovarajuće kazne ili druge sankcije da bi se osigurala efikasna primjena ovog člana.

Član 33

Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući pravne, administrativne, socijalne i obrazovne, da zaštite djecu od nezakonite upotrebe narkotika i psihotropnih supstanci, kako je definisano odgovarajućim međunarodnim ugovorima i da spriječe korišćenje djece u nezakonitoj proizvodnji i trgovini tim supstancama.

Član 34

Strane ugovornice se obavezuju da štite djecu od svih oblika seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja. U te svrhe, strane ugovornice će naročito preduzimati sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere za sprečavanje:

a) navođenja ili prisiljavanja djeteta na učešće u ma kojoj nezakonitoj seksualnoj aktivnosti;

b) iskorišćavanja djece za prostituciju ili druge nezakonite seksualne radnje;

c) iskorišćavanja djece u pornografskim predstavama i materijalima.

Član 35

Strane ugovornice će preduzimati sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere da spriječe otmicu, prodaju ili trgovinu djecom u bilo koju svrhu ili u bilo kojoj formi.

Član 36

Strane ugovornice će štititi djecu od svih drugih oblika iskorišćavanja štetnih po bilo koji vid djetetove dobrobiti.

Član 37

Strane ugovornice će obezbijediti da:

a) nijedno dijete ne bude podvrgnuto mučenju ili drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. Ni smrtna kazna, ni doživotni zatvor, bez mogućnosti oslobađanja, neće biti dosuđeni za djela koja izvrše osobe mlađe od 18 godina;

b) nijedno dijete ne bude nezakonito ili proizvoljno lišeno slobode. Hapšenje, zadržavanje u pritvoru i zatvaranje djeteta će biti u skladu sa zakonom i primijenjeno jedino kao posljednja moguća mjera i to na najkraći mogući vremenski period;

c) sa svakim djetetom lišenim slobode bude humano postupano i uz poštovanje urođenog ljudskog dostojanstva i na način koji uvažava potrebe osoba njihovog uzrasta. Posebno, svako dijete lišeno slobode biće odvojeno od odraslih, izuzev ukoliko se smatra da to nije u interesu djeteta, i imaće pravo da održava kontakte sa svojom porodicom putem prepiske i posjeta, osim u izuzetnim okolnostima;

d) svako dijete lišeno slobode imaće pravo da mu odmah bude omogućen pristup pravnoj i drugoj odgovarajućoj pomoći, kao i pravo da pobija zakonitost tog lišavanja slobode pred sudom ili drugim nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim organima i na brzu odluku u svakom takvom postupku.

Član 38

1. Strane ugovornice se obavezuju da poštuju i obezbjeđuju poštovanje pravila međunarodnog humanitarnog prava koja su za njih obavezujuća u situacijama oružanih sukoba, a odnose se na dijete.
2. Strane ugovornice će preduzeti sve moguće mjere da obezbijede da osobe koje nijesu navršile 15 godina direktno ne učestvuju u neprijateljstvima.
3. Strane ugovornice će se uzdržati od regrutovanja u svoje oružane snage osoba koje nijesu navršile 15 godina. U regrutovanju onih osoba koje su navršile 15 godina, ali koje nijesu navršile 18 godina, strane ugovornice će nastojati da daju prednost onima koji su najstariji.
4. U skladu sa svojim obavezama po međunarodnom humanitarnom  pravu da štite civilno stanovništvo u oružanim sukobima, strane ugovornice će preduzeti sve moguće mjere da obezbijede zaštitu i brigu o djeci koja su pogođena oružanim sukobom.

Član 39

Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da podstiču fizički i psihološki oporavak i društvenu reintegraciju djeteta žrtve: svakog oblika zanemarivanja, iskorišćavanja ili zlostavljanja; mučenja ili bilo kog drugog oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ili oružanog sukoba. Takav oporavak i reintegracija vršiće se u uslovima koji podstiču zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta.

Član 40

1. Strane ugovornice priznaju pravo svakom djetetu za koje se tvrdi, koje je optuženo ili za koje je utvrđeno da je prekršilo krivični zakon, na postupak usklađen s unapređivanjem djetetovog osjećaja dostojanstva i vrijednosti, koji njega/nju podstiče na poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda drugih i koji uzima u obzir uzrast djeteta i činjenicu da je poželjno zalagati se za njegovu/njenu reintegraciju i preuzimanje konstruktivne uloge u društvu.
2. U tom cilju i imajući u vidu sve bitne odredbe međunarodnih instrumenata, strane ugovornice će posebno obezbijediti: a) da se ni za jedno dijete neće tvrditi, niti će biti optuženo ili utvrđeno da je prekršilo krivični zakon, činjenjem ili propuštanjem koji u vrijeme izvršenja nijesu bili zabranjeni unutrašnjim ili međunarodnim pravom; b) da se svakom djetetu koje je osumnjičeno ili optuženo da je prekršilo krivični zakon, garantuje najmanje: I pretpostavka nevinosti dok se krivica ne dokaže po zakonu; II da bude odmah i neposredno obaviješteno o optužbama protiv njega/nje, a ako je primjereno preko njegovih/njenih roditelja ili zakonskih staratelja, i da ima pravnu ili drugu odgovarajuću pomoć u pripremi i iznošenju svoje odbrane; III da nadležan, nezavisan i nepristrasan organ ili sudsko tijelo bez odugovlačenja donese odluku, u pravičnom postupku u skladu sa zakonom, uz prisustvo pravnog ili drugog odgovarajućeg zastupnika i njegovih/njenih roditelja ili zakonskih staratelja, osim ukoliko se ne smatra da to nije u najboljem interesu djeteta, posebno uzimajući u obzir njegove godine ili položaj; IV da ne bude prisiljeno da svjedoči ili da prizna krivicu; da ono ispita ili da budu ispitani svjedoci druge strane i da se obezbijedi učešće i saslušanje njegovih/njenih svjedoka pod jednakim uslovima; V da, ukoliko se smatra da je prekršilo krivični zakon, takvu odluku i svaku dosuđenu mjeru koja iz toga proizilazi, ponovo razmatra viši, nadležni, nezavisni i nepristrasni organ ili sudsko tijelo u skladu sa zakonom; VI da ima besplatnu pomoć prevodioca ukoliko dijete ne može da razumije ili ne govori jezik koji se koristi; VII da se poštuje njegova privatnost u svim fazama postupka.
3. Strane ugovornice će nastojati da podstiču stvaranje zakona, postupaka, organa i ustanova koji se izričito odnose na djecu i bave djecom za koju se tvrdi, koja su optužena ili za koju je utvrđeno da su prekršila krivični zakon, a posebno: a) utvrđivanje najniže starosne granice ispod koje djeca ne mogu biti smatrana sposobnom za kršenje krivičnog zakona; b) donošenje mjera, kadgod je moguće i poželjno, za postupanje s takvom djecom, bez pribjegavanja sudskom postupku, s tim da budu u potpunosti poštovana ljudska prava i zakonska zaštita.
4. Biće stavljen na raspolaganje širok spektar mjera, kao što su briga, usmjeravanje, nadzor; pravna pomoć; uslovno kažnjavanje; prihvat; obrazovanje i programi stručne obuke i druge alternative institucionalnoj brizi kako bi se obezbijedilo da se s djecom postupa na način koji odgovara njihovoj dobrobiti i koji je srazmjeran kako okolnostima, tako i učinjenom djelu.

Član 41

Ništa iz ove Konvencije neće uticati na bilo koje odredbe koje su pogodnije za ostvarivanje prava djeteta a koje mogu biti sadržane u:

a) pravu strane ugovornice, ili

b) međunarodnom pravu koje obavezuje tu državu.

III DIO

Član 46

Ova Konvencija je otvorena za potpis svim državama.

Član 47

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Instrumenti ratifikacije biće deponovani kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 48

Ova Konvencija će ostati otvorena za pristupanje svim državama. Instrumenti o pristupanju biće deponovani kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 49

1. Ova Konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana od datuma deponovanja kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju.
2. Za svaku državu koja ratifikuje ili pristupi Konvenciji poslije deponovanja dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju, Konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana nakon što država deponuje svoj instrument o ratifikaciji ili pristupanju.

Član 50

1. Svaka strana ugovornica može predložiti amandman i dostaviti ga Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. Generalni sekretar će potom proslijediti amandman stranama ugovornicama sa zahtjevom da ukažu da li žele konferenciju strana ugovornica u cilju razmatranja i glasanja o prijedlozima. U slučaju da se u roku od četiri mjeseca od datuma slanja prijedloga najmanje jedna trećina strana ugovornica opredijeli za takvu konferenciju, Generalni sekretar će sazvati konferenciju pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. Svaki amandman usvojen većinom prisutnih strana ugovornica koje su glasale na konferenciji biće podnijet na odobrenje Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
2. Amandman usvojen u skladu sa stavom 1 ovog člana stupiće na snagu kad ga odobri Generalna skupština Ujedinjenih nacija i kad ga prihvate dvije trećine strana ugovornica.
3. Kad amandman stupi na snagu, obavezivaće one strane ugovornice koje su ga prihvatile, dok će ostale strane ugovornice i dalje biti obavezane odredbama ove Konvencije i bilo kojim ranijim amandmanom koji su prihvatile.

Član 51

1. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će primati i slati svim državama tekst rezervi koje strane ugovornice stave u vrijeme ratifikacije ili pristupanja.
2. Rezerva nespojiva sa ciljem i svrhom ove Konvencije neće biti dozvoljena.

3. Rezerve mogu biti povučene u bilo koje vrijeme obavještenjem u tom cilju upućenom Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija koji će tada obavijestiti sve države. Takvo obavještenje će proizvesti dejstvo od datuma kad ga primi Generalni sekretar.

Član 52

Strana ugovornica može otkazati ovu Konvenciju pismenim obavještenjem upućenim Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. Otkaz stupa na snagu godinu dana od dana kad Generalni sekretar primi ovo obavještenje.

Član 53

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je određen za depozitara ove  Konvencije.

Član 54

Original ove Konvencije čiji su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španski tekstovi jednako vjerodostojni, biće deponovan kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.