„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.“

Vladavina prava - ljudska prava


Kao organizacija čiji je cilj unapređenje i zaštita ljudskih prava, NVO EDI je svoj rad od osnivanja zasnivao na zaštiti, poštovanju, unapređenju i vladavini prava, kao jednog od osnovnihh preduslova za razvoj i opstanak demokratskog društva.
Uzimajući u obzir sve aspekte ljudskih prava, posebno smo posvećeni promociji i zaštiti dječijih prava. Vjerujemo da je važno stvarati okruženje u kojem svako dijete ima pravo na sigurnost, obrazovanje i slobodu izražavanja. Kroz naše aktivnosti, nastojimo obezbijediti da se posebna pažnja posvećuje potrebama i pravima djece, kao i stvaranju inkluzivnog društva koje ih podržava.
Naše inicijative su fokusirane na prava marginalizovanih i ugroženih grupa, prepoznajući njihovu često zanemarenu poziciju u društvu. Kroz zagovaranje jednakosti i suzbijanje diskriminacije, radimo na stvaranju pravednijeg društva u kojem svaki pojedinac, bez obzira na svoju pripadnost određenoj grupi, ima jednaku priliku za ostvarivanje svojih prava.
U vezi s pravima starijih osoba, ističemo važnost poštovanja i promocije njihovih prava na dostojanstven život, zdravstvenu zaštitu i aktivno učešće u društvu. Kroz podršku mjerama koje obezbiješuju njihovu socijalnu inkluziju i pristup resursima, radimo na izgradnji društva koje cijeni i poštuje iskustva starijih članova zajednice.
U vezi s pravima mladih, vjerujemo da je njihovo uključivanje i participacija od suštinskog značaja za izgradnju budućnosti. Stoga se zalažemo za stvaranje prostora gdje će mladi imati priliku da izraze svoje ideje, daju značajan doprinos društvenim promjenama i mogućnosti da razvijaju svoje potencijale. Kroz edukaciju, mentorstvo i podršku, radimo na osnaživanju mladih ljudi i pružanju platforme za njihovo aktivno učešće u društvenim procesima.
Ovim putem, NVO EVROPSKE DEMOKRATSKE INICIJATIVE nastavlja svoju posvećenost izgradnji društva utemeljenog na vladavini prava, poštovanju ljudskih prava, i inkluzivnosti, te se raduje daljem partnerstvu s organizacijama koje dijele iste vrijednosti i ciljeve.
Slika
Ljudska prava i slobode predstavljaju osnovno pravo svakog čovjeka stečeno rođenjem. Savremene države unutar svog političko-pravnog poretka sve veću pažnju pridodaju upravo ljudskim pravima i slobodama, njihovoj zaštiti uslijed konstantnog kršenja i pojave sve različitijih oblika diskriminacije. Crna Gora je u svoje zakonodavstvo uključila značajan broj međunarodnih instrumenata koji se koriste u zaštiti ljudskih prava, te je i sama kreirala zakonodavni okvir.
Ljudska prava predstavljaju temeljna prava, slobode i dostojanstvo koja pripadaju svakom čovjeku isključivo zbog njegove ljudske egzistencije. Ona su univerzalna, neotuđiva, nezvisna o bilo kojim osobinama pojedinca poput rase, pola, vjere, jezika ili socijalnog statusa. Ideja ljudskih prava počiva na uvjerenju da svaki pojedinac ima inherentnu vrijednost i zaslužuje poštovanje, jednaku zaštitu i pravično postupanje.
Ljudska prava mogu se podijeliti u tri široke kategorije:
Građanska i politička prava: Ovo uključuje pravo na slobodu izražavanja, slobodu udruživanja, pravo na pravično suđenje, pravo na privatnost, pravo na slobodu kretanja te pravo glasa.
Ekonomska, socijalna i kulturna prava: Ovdje se ubrajaju prava vezana uz rad, obrazovanje, zdravlje, stanovanje i sudjelovanje u kulturnom životu. Ova prava često ukazuju na potrebu za socijalnom pravdom i jednakosti.
Prava solidarnosti: Ova kategorija obuhvata prava koja podstiču međusobnu podršku, uključujući pravo na okoliš, pravo na mir i pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu zajednice.
Univerzalnost ljudskih prava:
Univerzalnost ljudskih prava znači da ta prava pripadaju svakom čovjeku bez obzira na njegovo porijetlo, pol, boju kože, vjeru, jezik, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinu, rođenje ili bilo koji drugi status. Koncept univerzalnosti naglašava da su ljudska prava primjenjiva svugdje i za svakog pojedinca.

Ključni međunarodni dokumenti o ljudskim pravima:
  • Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UDHR): Donesena 1948. godine, UDHR je prvi međunarodni dokument koji izričito priznaje univerzalna ljudska prava.
  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR): Fokusiran na građanska i politička prava, usvojen 1966. godine.
  • Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR): Usvojen istovremeno s ICCPR-om, usredotočuje se na ekonomska, socijalna i kulturna prava.
  • Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka (CAT): Usvojena 1984. godine, zabranjuje mučenje i druge oblike okrutnog postupanja.
  • Konvencija o pravima djeteta (CRC): Usvojena 1989. godine, naglašava posebna prava djece i mladih.
Ovi dokumenti predstavljaju ključne instrumente u međunarodnom okviru koji definiraju i štite ljudska prava. Vaša organizacija može koristiti ove informacije kako bi educirala javnost o temeljnim principima ljudskih prava i njihovoj univerzalnosti.

 

Što je tzv. Istanbulska konvencija?

Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatija kao Istanbulska konvencija, prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Konvencija pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje porodičnog nasilja i nasilja nad ženama.

U izradi Konvencije učestvovali su međunarodni stručnjaci.
Rad na Konvenciji započeo je 2008. godine, a prihvaćena je u Istanbulu 2011. Konvencija je stupila na snagu 1. avgusta 2014., nakon što ju je ratifikovalo deset država članica Savjeta Evrope. Do danas su Konvenciju ratifikovale 34 države, a 12 država je potpisalo.
Crna Gora ju je Istanbulsku konvenciju potpisala 2011., a stupila je na snagu 2013.god.
Istanbulska konvencija ima za cilj zaštitu žena od svih vidova nasilja i sprečavanje, procesuiranje i eliminisanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
Konvencijom se želi dati doprinos suzbijanju svih oblika diskriminacije nad ženama i promovisanje suštinske jednakosti između žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena. Jedna od obaveza zemalja članica Savjeta Evrope, potpisnica Konvencije jeste poduzumanje neophodnih zakonodavnih, odnosno drugih mjera za prevenciju svih oblika nasilja.

Iako je ratifikovala Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, u Crnoj Gori je  se za prebijanje žene propisuje novčana kazna od 150 eura.

Nacionalni plan za implementaciju Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju i spriječavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici ISTANBULSKA KONVENCIJA za period 2023.-2027.god.

icon

DOKUMENTI O LjUDSKIM PRAVIMA

Slika
DJEČIJA PRAVA
Uzimajući u obzir sve aspekte ljudskih prava, posebno smo posvećeni promociji i zaštiti dječijih prava. Vjerujemo da je važno stvarati okruženje u kojem svako dijete ima pravo na sigurnost, obrazovanje i slobodu izražavanja. Kroz naše aktivnosti, nastojimo obezbijediti da se posebna pažnja posvećuje potrebama i pravima djece, kao i stvaranju inkluzivnog društva koje ih podržava.

Svako društvo očekuje da njegova djeca izrastu u zrele i produktivne članove zajednice, sposobne za razumijevanje i poštovanje prava drugih. Međutim, takva očekivanja ne mogu se ostvariti ako kao društvo zanemarujemo i oduzimamo osnovna prava djeci.
Čak i u 21. vijeku, prava djece širom svijeta su ozbiljno ugrožena. Djeca su izložena nasilju unutar porodice, škole, na ulici, podstiču se na upotrebu droga, prisiljavaju se na rad koji narušava njihovo zdravlje i razvoj, a često im se potpuno uskraćuje pravo na odmor i zabavu. Mnoga djeca nikada ne završe školovanje, a to su uglavnom djevojčice ili djeca s posebnim potrebama. Nedostatak pristupa zdravstvenoj zaštiti rezultira smrtonosnim ishodima od bolesti koje se danas mogu liječiti. Glad, zagađena voda i životna sredina također su uzroci bolesti i smrti među djecom. U zemljama pogođenima ratom, mnoga djeca postaju vojnici, izlažu se torturi i lišavaju slobode.
Nepoštivanje prava djece nije izolovano pitanje koje se tiče samo djece. Pitanja prava djece utječu na svakoga od nas i oblikuju život cijele zajednice. Zato je od suštinske važnosti da odrasli i djeca širom svijeta razumiju koncept prava, znaju koja su njihova prava, nauče suosjećati s onima čija su prava ugrožena i budu osnaženi za poduzimanje akcija u korist svojih i prava drugih.
Djeca u Crnoj Gori imaju prava koja su zaštićena i promovisana kroz različite zakone i međunarodne sporazume. Najvažniji dokumenti koji se tiču dječijih prava uključuju:
Ustav Crne Gore - garantuje osnovna prava i slobode svih građana, uključujući djecu.
Konvencija o pravima djeteta - međunarodni sporazum koji je Crna Gora ratifikovala i koji garantuje širok spektar prava za djecu, uključujući pravo na život, zdravlje, obrazovanje, igru, zaštitu od nasilja, zlostavljanja i eksploatacije.
Porodični zakon Crne Gore - detaljno reguliše pitanja vezana za roditeljstvo, starateljstvo, usvajanje i druge aspekte porodičnog života koji utiču na djecu.
Zakon o zaštiti djece i socijalnoj zaštiti - obezbjeđuje zaštitu i podršku za djecu u potrebi, uključujući djecu bez roditeljskog staranja, djecu sa invaliditetom i druge ranjive grupe.
Zakon o obrazovanju - garantuje pravo svakog djeteta na besplatno osnovno obrazovanje i pristup obrazovanju bez diskriminacije.
Pored zakonskih okvira, postoji i niz nevladinih organizacija i institucija koje rade na promociji i zaštiti prava djece u Crnoj Gori, uključujući UNICEF i Ombudsman za djecu. 
Uprkos postojanju zakonskih mehanizama, izazovi u praksi i dalje postoje, naročito u oblasti zaštite od nasilja, inkluzije djece sa posebnim potrebama i pristupa kvalitetnom obrazovanju.
Slika

Osnovna dječja prava su zaštićena Deklaracijom (1959.) i Konvencijom o pravima djeteta (1989.).

Deklaracija o pravima djeteta (1959.) i njena uloga:
Deklaracija ima moralnu obvezu.Naglašava potrebu za poštovanjem, zaštitom i promocijom dječjih prava.

Konvencija o pravima djeteta (1989.) i njena uloga:
Konvencija o pravima djeteta ima snagu zakona.

Obvezuje države potpisnice na pridržavanje njezinih odredbi.

Promjena slike djeteta:
Konvencija daje sliku djeteta kao subjekta s pravima, ne samo kao osobu kojoj je potrebna posebna zaštita odraslih.
Ovo mijenja paradigmu i načela pedagoškog rada.

Vaspitanje za ljudska prava je ključan.
Cilj je izgraditi osobu koja poštuje ljudska prava, štiti svoja i prava drugih te se zalaže za mir, demokratiju, jednakost i slobodu.
Sprovodi se kao strategija za unapređenje mira i demokratije u vaspitno-obrazovnim programima.
Usmjeren je na puni razvoj ljudske osobe i jačanje poštiovnja ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Vaspitanje za ljudska prava igra ključnu ulogu u primjeni dječjih prava prema Konvenciji UN o pravima djeteta.
Nastoji se izgraditi društvo koje poštuje prava svakog djeteta i podstiče ih da postanu aktivni građani svijeta.

 

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
PREAMBULA

Države ugovornice ove Konvencije,

Smatrajući da, u skladu s principima proklamovanim u Povelji Ujedinjenih nacija, priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih pripadnika ljudske zajednice predstavlja osnovu slobode, pravde i mira u svijetu,

Imajući u vidu da su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo potvrdili vjeru u osnovna ljudska prava i dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti i odlučili da doprinose društvenom napretku i podizanju životnog standarda u većoj slobodi.

Prihvatajući da su Ujedinjene nacije u Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka i međunarodnim paktovima o ljudskim pravima proklamovale i saglasile se da svakom pojedincu pripadaju  sva  prava  i  slobode sadržane u njima, bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest,  političko i drugo ubjeđenje, nacionalno ili društveno porijeklo i imovinsko stanje, rođenje ili drugi status,

Podsjećajući da su Ujedinjene nacije u Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka proklamovale da djeci u djetinjstvu pripadaju posebna briga i pomoć,

Uvjerene da porodici, kao osnovnoj jedinici društva i prirodnoj sredini za razvoj i blagostanje svih njenih članova a posebno djece, treba da bude pružena neophodna zaštita i pomoć kako bi mogla u potpunosti da preuzme odgovornosti u zajednici,

Prihvatajući da dijete, u cilju potpunog i skladnog razvoja ličnosti, treba da raste u porodičnoj sredini, u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja,

Smatrajući da dijete treba da bude u potpunosti pripremljeno da živi samostalno u društvu i da bude vaspitano u duhu ideala proklamovanih u Povelji Ujedinjenih nacija, a posebno u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti,

Imajući u vidu da je potreba za proširivanjem posebne brige za dijete izražena u Ženevskoj deklaraciji o pravima djeteta iz 1924. godine i u Deklaraciji o pravima djeteta koje su usvojile Ujedinjene nacije 1959. godine i priznate u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (posebno u članovima 23 i 24), u Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (posebno u članu 10) i u statutima i odgovarajućim instrumentima specijalizovanih agencija i međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom djece,

Imajući u vidu, kako je naznačeno u Deklaraciji o pravima djeteta koju je usvojila Generalna skupština 20. novembra 1959. godine, da su „djetetu,  s obzirom na njegovu fizičku i mentalnu nezrelost, potrebni posebna zaštita i briga, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu kako prije, tako i poslije rođenja",

Podsjećajući na odredbe Deklaracije o socijalnim i pravnim principima koji se odnose na zaštitu i blagostanje djece, s posebnim osvrtom na nacionalno i međunarodno starateljstvo i usvojenje, pravila Ujedinjenih nacija o minimalnim standardima za maloljetničko pravosuđe (Pekinška pravila) i Deklaraciju o zaštiti žena i djece u slučaju vanrednog stanja i oružanog sukoba,

Prihvatajući da u svim zemljama svijeta ima djece koja žive u izuzetno teškim uslovima i da je takvoj djeci neophodna posebna briga,

Posvećujući dužnu pažnju značaju tradicija i kulturnih vrijednosti svakog naroda za zaštitu i skladan razvoj djeteta,

Prihvatajući značaj međunarodne saradnje za poboljšanje uslova života djece u svim zemljama, posebno u zemljama u razvoju,

Saglasile su se o sljedećem:

I DIO

Član 1

Za potrebe ove Konvencije dijete je svako ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ukoliko se, po zakonu koji se primjenjuje na dijete, punoljetstvo ne stiče ranije.

Član 2

  1. Strane ugovornice ove Konvencije će poštovati i obezbjeđivati prava utvrđena ovom Konvencijom svakom djetetu koje se nalazi pod njihovom jurisdikcijom bez ikakve diskriminacije i bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje,  nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status djeteta, njegovog roditelja ili zakonskog staratelja.
  2. Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se obezbijedila zaštita djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja     zasnovanog na statusu, aktivnostima, izraženom mišljenju ili uvjerenju djetetovih roditelja, zakonskih staratelja ili članova porodice.

Član 3

  1. U svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira na to da li ih preduzimaju javne ili privatne institucije socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, najbolji interesi djeteta biće od prvenstvenog značaja.
  1. Strane ugovornice se obavezuju da djetetu obezbijede takvu zaštitu i  brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i u tom cilju će preduzeti sve odgovarajuće zakonodavne i administrativne mjere.
  2. Strane ugovornice će obezbijediti da se institucije, službe i ustanove    odgovorne za brigu ili zaštitu djece prilagode standardima koje su utvrdili nadležni organi, posebno u oblasti sigurnosti, zdravlja, u pogledu broja i podobnosti osoblja, kao i stručnog nadzora.

Član 4

Strane ugovornice će preduzeti sve potrebne zakonodavne, administrativne i ostale mjere za ostvarivanje prava priznatih u ovoj Konvenciji. U pogledu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, strane ugovornice će preduzeti takve mjere maksimalno koristeći svoja raspoloživa sredstva, a gdje je to potrebno, u okviru međunarodne saradnje.

Član 5

Strane ugovornice će poštovati odgovornosti, prava i dužnosti roditelja ili, gdje je takav slučaj, članova šire porodice ili zajednice, kako je predviđeno lokalnim običajima, zakonskih staratelja ili drugih osoba zakonski odgovornih za dijete, da bi se omogućilo, na način koji je u skladu s razvojnim mogućnostima djeteta, odgovarajuće usmjeravanje i  savjetovanje u ostvarivanju prava priznatih ovom Konvencijom.

Član 6

  1. Strane ugovornice priznaju da svako dijete samim rođenjem ima  pravo na život.
  2. Strane ugovornice će obezbijediti u najvećoj mogućoj mjeri opstanak i razvoj djeteta.

Član 7

  1. Dijete će biti registrovano odmah nakon rođenja i imaće od rođenja pravo na ime, pravo na sticanje državljanstva i koliko je to moguće, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje.
  2. Strane ugovornice će obezbijediti primjenu ovih prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonom i svojim obavezama u skladu s odgovarajućim međunarodnim instrumentima iz ove oblasti, posebno u slučajevima u kojima bi dijete u suprotnom bilo apatrid.

 Član 8

  1. Strane ugovornice se obavezuju da poštuju pravo djeteta na očuvanje identiteta, uključujući državljanstvo, ime i porodične odnose u skladu sa zakonom, bez nezakonitog miješanja.
  2. U slučajevima kad je dijete nezakonito lišeno nekih ili svih  elemenata svog identiteta, strane ugovornice će obezbijediti odgovarajuću pomoć i zaštitu kako bi mu što prije bio vraćen  identitet.

Član 9

  1. Strane ugovornice će obezbijediti da dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kad nadležne vlasti, uz sudski nadzor, odrede u skladu s važećim zakonom i postupkom, da je takvo odvajanje neophodno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti neophodna u određenom slučaju, kao npr. ako roditelji zlostavljaju ili zanemaruju dijete ili žive odvojeno pa se mora    donijeti odluka o mjestu stanovanja djeteta.
  2. U svakom postupku koji proizilazi iz stava 1 ovog člana, sve zainteresovane strane imaće mogućnost da učestvuju u postupku i da iznesu svoje mišljenje.
  3. Strane ugovornice će poštovati pravo djeteta odvojenog od jednog ili oba roditelja da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta.
  4. U slučajevima kad je razdvajanje posljedica mjere koju je preduzela strana ugovornica, kao što je pritvor, hapšenje, egzil, deportacija ili smrt (uključujući smrt koja je nastupila iz bilo kog razloga dok je osoba pod mjerom države) jednog ili oba roditelja djeteta, ta strana ugovornica će, na zahtjev, pružiti roditeljima, djetetu ili, prema okolnostima, nekom drugom članu porodice, neophodne informacije o tome gdje se nalazi odsutni član (članovi) porodice, osim ako bi pružanje takve informacije bilo štetno po dobrobit djeteta. Strane ugovornice će dalje osigurati da samo podnošenje takvog zahtjeva ne proizvede nikakve negativne posljedice po osobu (osobe) na koju se odnosi.

Član 10

  1. U skladu s obavezom strana ugovornica, shodno članu 9 stav 1, zahtjevi djeteta ili njegovih roditelja da uđe na teritoriju strane ugovornice ili je napusti radi ponovnog spajanja porodica, strane ugovornice će rješavati na pozitivan, human i ekspeditivan način.  Strane ugovornice će dalje obezbijediti da podnošenje takvog zahtjeva ne prouzrokuje nikakve štetne posljedice za podnosioce i iičlanove njihovih porodica.
  2. Dijete čiji su roditelji nastanjeni u različitim državama imaće pravo da, osim u izuzetnim okolnostima, redovno održava lične odnose i neposredne kontakte s oba roditelja. U tom cilju i u skladu s obavezom strana ugovornica shodno članu 9 stav 2, strane ugovornice će poštovati pravo djeteta i njegovih roditelja da napuste    svaku zemlju, uključujući i sopstvenu, kao i da uđu u svoju zemlju. Pravo na napuštanje bilo koje zemlje, biće podložno samo ograničenjima propisanim zakonom i koja su potrebna radi zaštite nacionalne bezbjednosti, javnog poretka (ordre public), javnog zdravlja ili morala ili prava i sloboda drugih i koja su u skladu s ostalim pravima priznatim u ovoj Konvenciji.

Član 11

  1. Strane ugovornice će preduzeti mjere za borbu protiv nezakonitog  prebacivanja i zadržavanja djece u inostranstvu.
  2. U tom cilju, strane ugovornice će podsticati zaključivanje bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili pristupanje postojećim sporazumima.

Član 12

  1. Strane ugovornice će obezbijediti djetetu koje je sposobno da formira svoje sopstveno mišljenje, pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja se tiču djeteta, s tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu s godinama života i zrelošću djeteta.
  2. U tom cilju, djetetu će posebno biti pružena mogućnost da bude saslušano u svim sudskim i administrativnim postupcima koji se tiču djeteta, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajućeg organa, na način koji je u skladu s procesnim pravilima nacionalnog zakona.

Član 13

  1. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja; pravo obuhvata slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno ili štampano, u umjetničkoj formi ili preko bilo kog drugog sredstva informisanja po izboru djeteta.
  2. Primjena ovog prava može biti predmet određenih ograničenja, ali samo takvih koja su određena zakonom i neophodna: a) radi poštovanja prava ili ugleda drugih; ili b) radi zaštite nacionalne bezbjednosti ili javnog poretka (ordre public), ili javnog zdravlja ili morala.

Član 14

  1. Strane ugovornice će poštovati pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
  2. Strane ugovornice će poštovati prava i obaveze roditelja i, u određenim slučajevima zakonskih staratelja, radi usmjeravanja djeteta na ostvarivanje njegovog prava na način koji je u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta.
  3. Sloboda izražavanja vjeroispovijesti ili uvjerenja može biti predmet samo takvih ograničenja koja su određena zakonom i potrebna da zaštite javnu sigurnost, poredak, zdravlje, ili moral i osnovna prava i slobode drugih.

Član 15

  1. Strane ugovornice će priznati pravo djeteta na slobodu udruživanja i slobodu mirnog okupljanja.
  2. Ostvarivanju ovih prava ne mogu biti postavljena nikakva ograničenja, osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu i u interesu su nacionalne sigurnosti ili javne bezbjednosti, javnog poretka (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 16

  1. Nijedno dijete neće biti biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, porodicu, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
  1. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Član 17

Strane ugovornice uvažavaju značajnu ulogu sredstava javnog informisanja i obezbijediće da dijete ima pristup informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih koji su usmjereni na razvoj njegovog socijalnog, duhovnog i moralnog dobra i fizičkog i mentalnog zdravlja. U tom cilju, strane ugovornice će:

a) podsticati sredstva javnog informisanja da šire informacije i materijal od društvenog i kulturnog interesa za dijete u skladu s duhom člana 29;

b) podsticati međunarodnu saradnju u izradi, razmjeni i širenju takvih informacija i materijala iz različitih kulturnih, nacionalnih i međunarodnih izvora;

c) podsticati izdavanje i distribuciju dječjih knjiga;

d) podsticati sredstva javnog informisanja da posvete posebnu pažnju jezičkim potrebama djeteta koje pripada manjinskoj grupi ili je domorodac;

e) podsticati razvoj odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija i materijala štetnih po njegovo dobro, imajući u vidu odredbe članova 13 i 18.

Član 18

  1. Strane ugovornice će uložiti najveće napore da se obezbijedi priznavanje principa da oba roditelja imaju zajedničku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta. Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakonski staratelji imaju prevashodnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta. Najbolji interesi djeteta će biti njihova osnovna briga.
  2. U cilju garantovanja i unapređivanja prava iz ove Konvencije, strane ugovornice će pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima ili zakonskim starateljima u ostvarivanju odgovornosti za podizanje djeteta i obezbjeđivati razvoj ustanova, kapaciteta i službi za zaštitu djece.
  3. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće mjere da obezbijede da djeca zaposlenih roditelja koriste usluge i kapacitete dječje zaštite koje im pripadaju.

Član 19

  1. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće zakonske, administrativne, socijalne i obrazovne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povređivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje, dok je pod brigom roditelja, zakonskih zastupnika ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetetu.
  2. Takve zaštitne mjere, treba, prema potrebi, da uključuju efikasne  postupke za donošenje socijalnih programa za obezbjeđivanje neophodne podrške djetetu i onima koji se o djetetu staraju, kao i drugih oblika zaštite i sprečavanja, utvrđivanja, prijavljivanja, prosljeđivanja, istrage, postupanja i praćenja slučajeva ovdje navedenog zlostavljanja djeteta i, po potrebi, obraćanja sudu.

Član 20

  1. Djetetu koje je privremeno ili stalno lišeno porodične sredine ili kome, u njegovom najboljem interesu, ne može biti dopušteno da u takvoj sredini ostane, imaće pravo na posebnu zaštitu i pomoć države.
  2. Strane ugovornice će u skladu sa svojim nacionalnim zakonima obezbijediti alternativnu brigu za takvo dijete.
  3. Takva briga može da uključi, između ostalog, smještaj u drugu porodicu, kafalah prema islamskom pravu, usvojenje ili, ako je neophodno, smještaj u odgovarajuće ustanove za brigu o djeci. Pri razmatranju rješenja, dužna pažnja će biti posvećena potrebi uspostavljanja kontinuiteta u podizanju djeteta kao i etničkom, religioznom, kulturnom i jezičkom porijeklu djeteta.

 Član 21

Strane ugovornice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvajanja obezbediće da najbolji interesi djeteta budu od prevashodne važnosti i one će:

a) obezbijediti da usvojenje djeteta odobravaju samo nadležni organi koji utvrđuju, u skladu s odgovarajućim zakonima i postupkom i na osnovu svih relevantnih i pouzdanih informacija, da je usvojenje dopušteno s obzirom na status djeteta u odnosu na roditelje, rodbinu i zakonske staratelje i da su se, ukoliko je tako propisano, zainteresovana lica saglasila s usvojenjem nakon upoznavanja sa svim bitnim činjenicama, a na osnovu stručnih mišljenja u mjeri u kojoj su ona nužna;

b) priznati da se međudržavno usvojenje može smatrati alternativnim načinom brige o djetetu, ukoliko se dijete ne može smjestiti u drugu porodicu ili biti usvojeno ili se o djetetu ne može na pogodan način voditi briga u zemlji njegovog porijekla;

c) obezbijediti da dijete na koje se primjenjuje međudržavno usvojenje uživa svu zaštitu i standarde jednake onima koji postoje u slučaju nacionalnog usvojenja;

d) preduzeti sve odgovarajuće mjere da obezbijede da u međudržavnom usvojenju smještaj nema za posljedicu neopravdanu finansijsku korist za one koji u tome učestvuju;

e) unaprijediti, kad je to pogodno, ciljeve ovog člana zaključivanjem bilateralnih ili multilateralnih dogovora ili sporazuma i nastojati da se u tom okviru obezbijedi da smještanje djeteta u drugu zemlju sprovode nadležne vlasti ili organi.

Član 22

  1. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće mjere da se obezbijedi da dijete koje traži izbjeglički status ili koje se smatra izbjeglicom u skladu s važećim međunarodnim ili nacionalnim zakonom i postupkom, bilo da je bez pratnje, bilo da je u pratnji roditelja ili neke druge osobe, dobije odgovarajuću  zaštitu  i  humanitarnu pomoć u uživanju prava utvrđenih ovom Konvencijom i drugim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima ili humanitarnom pravu, čije su strane ugovornice navedene države.
  2. U tom cilju, strane ugovornice će obezbijediti, ukoliko smatraju za shodno, saradnju u svim naporima Ujedinjenih nacija i drugih nadležnih međuvladinih ili nevladinih organizacija koje sarađuju s Ujedinjenim nacijama da zaštite takvo dijete i da njemu/njoj pomognu da pronađe roditelje ili druge članove porodice, da bi se dobile informacije potrebne za ponovno sjedinjenje. U slučajevima kad roditelji ili drugi članovi porodice ne mogu biti pronađeni, djetetu će biti pružena ista zaštita kao i svakom drugom djetetu koje je stalno ili privremeno lišeno porodične sredine iz bilo kog razloga,  kako je utvrđeno ovom Konvencijom.

Član 23

  1. Strane ugovornice priznaju da dijete s fizičkim i mentalnim smetnjama u razvoju treba da uživa pun i kvalitetan život, u uslovima koji obezbjeđuju dostojanstvo, unapređuju samopouzdanje i olakšavaju njegovo aktivno učešće u zajednici.
  2. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta sa smetnjama u razvoju na posebnu brigu i ohrabrivaće i obezbjeđivati, prema raspoloživim sredstvima, djetetu koje ispunjava uslove i onima odgovornim za brigu o njemu, pružanje pomoći koja se zahtijeva i koja je primjerena stanju djeteta i mogućnostima roditelja ili drugih koji o djetetu brinu.
  1. Uvažavajući posebne potrebe djeteta sa smetnjama u razvoju, pomoć koja se pruža u skladu sa stavom 2, biće besplatna, uvijek kad je to moguće, uzimajući u obzir finansijske mogućnosti roditelja ili drugih koji brinu o djetetu i biće osmišljena tako da obezbijedi djetetu sa smetnjama u razvoju djelotvoran pristup i sticanje obrazovanja, obuke, zdravstvene zaštite, usluga rehabilitacije, pripremu za zapošljavanje i mogućnosti rekreacije na način koji vodi postizanju najveće moguće socijalne integracije i individualnog razvoja djeteta, uključujući njegov kulturni i duhovni razvoj.
  2. Strane ugovornice će unapređivati, u duhu međunarodne saradnje, razmenu odgovarajućih informacija na polju preventivne zdravstvene zaštite i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog liječenja djeteta sa smetnjama u razvoju, uključujući i širenje i pristup informacijama o metodama rehabilitacije, obrazovanja i profesionalnih usluga, sa ciljem da omogući stranama ugovornicama da unaprijede svoje sposobnosti i vještine i da prošire svoja iskustva u ovim oblastima. U tom smislu, posebno će se voditi računa o potrebama zemalja u razvoju.

Član 24

  1. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta na uživanje najvišeg ostvarivog zdravstvenog standarda i na kapacitete za liječenje i zdravstvenu rehabilitaciju. Države potpisnice će nastojati da obezbijede da nijedno dijete ne bude lišeno prava pristupa takvim uslugama zdravstvene zaštite.
  1. Strane ugovornice će težiti punom ostvarivanju ovog prava, a posebno će preduzimati odgovarajuće mjere: a) da smanje smrtnost odojčadi i djece; b) da obezbijede pružanje potrebne medicinske pomoći i zdravstvene zaštite svoj djeci s naglaskom na razvoj primarne zdravstvene zaštite; c) da se bore protiv bolesti i neuhranjenosti, uključujući i u okviru primarne zdravstvene zaštite, između ostalog kroz primjenu raspoložive tehnologije i obezbjeđenje snabdijevanja adekvatnim hranljivim namirnicama i čistom pitkom vodom, uzimajući u obzir opasnosti i rizike zagađenja životne sredine; d) da obezbijede odgovarajuću zdravstvenu zaštitu majkama prije  i poslije porođaja; e) da omoguće da svi segmenti društva, a posebno roditelji i djeca, budu informisani i da imaju pristup obrazovanju, kao i da im se pomogne u korišćenju osnovnih znanja o dječjem zdravlju i ishrani, prednosti dojenja, higijene, čistoće okoline i sprečavanju nesreća; f) da razvija preventivnu zdravstvenu zaštitu, savjetovanje roditelja, obrazovanje i usluge za planiranje porodice.
  2. Strane ugovornice će preduzimati sve efikasne i odgovarajuće mjere u cilju ukidanja tradicionalne prakse štetne po zdravlje djece.
  1. Strane ugovornice se obavezuju da unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju u cilju postepenog postizanja potpune realizacije prava iz ovog člana. U tom smislu, posebno će se voditi računa o potrebama zemalja u razvoju.

Član 25

Strane ugovornice priznaju pravo djeteta koje su nadležni organi smjestili u cilju brige, zaštite ili liječenja njegovog fizičkog ili mentalnog zdravlja, na periodičnu provjeru liječenja koje je obezbijeđeno djetetu i svih  drugih okolnosti od značaja za njegovo zbrinjavanje.

Član 26

  1. Strane ugovornice priznaju pravo svakog djeteta na korišćenje socijalne zaštite, uključujući socijalno osiguranje, i preduzimaće potrebne mjere za postizanje punog ostvarivanja ovog prava u skladu s nacionalnim zakonom.
  2. Ove mjere, ako je to moguće, treba da se sprovode uzimajući u obzir sredstva i položaj djeteta i osoba koje su odgovorne za izdržavanje djeteta, kao i sve druge bitne okolnosti vezane za takve zahtjeve koje je dijete ili neko u njegovo ime podnijelo.

Član 27

  1. Strane ugovornice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard koji odgovara djetetovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju.
  1. Roditelj(i) ili drugi odgovorni za dijete imaju prvenstvenu odgovornost da osiguraju, u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogućnosti, uslove života potrebne za razvoj djeteta.
  2. Strane ugovornice će, u skladu s nacionalnim uslovima i u okviru svojih mogućnosti, preduzeti potrebne mjere da pomognu roditeljima i drugima odgovornim za dijete da ostvare ovo pravo i ako je potrebno, obezbijediće materijalnu pomoć i programe, naročito u pogledu ishrane, odijevanja i stanovanja.
  3. Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi obezbijedile da dijete dobija izdržavanje od roditelja ili drugih lica koja su finansijski odgovorna za dijete, kako u okviru strana ugovornica, tako i iz inostranstva. Posebno, ako lice koje je finansijski odgovorno za dijete ne živi u istoj državi u kojoj i dijete, strane ugovornice će podsticati pristupanje međunarodnim sporazumima, odnosno zaključenje takvih sporazuma, kao i drugih  odgovarajućih sporazuma.

Član 28

  1. Strane ugovornice priznaju pravo na obrazovanje i u cilju postepenog postizanja ovog prava, a na osnovu jednakih mogućnosti, posebno će: a)učiniti osnovno obrazovanje obaveznim i besplatnim za sve; b) podsticati razvoj različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opšte i stručno obrazovanje, koje bi bilo na raspolaganju i dostupno svakom djetetu i preduzimati pogodne mjere kao što su uvođenje besplatnog obrazovanja i pružanje finansijske pomoći kad je to potrebno; c) omogućiti, svim odgovarajućim sredstvima, da više obrazovanje bude dostupno svima u skladu sa sposobnostima; d) omogućiti da obrazovne i stručne informacije i savjeti budu dostupni svoj djeci; e) preduzimati mjere za obezbjeđenje redovnog pohađanja škole   i smanjenje stope napuštanja škole.
  2. Strane ugovornice će preduzimati potrebne mjere da se disciplina u  školi sprovodi na način primjeren ljudskom dostojanstvu djeteta i u  skladu s ovom Konvencijom.
  3. Strane ugovornice će pokretati i podsticati međunarodnu saradnju po pitanjima obrazovanja, posebno u cilju doprinošenja iskorjenjivanju neznanja i nepismenosti u svijetu i olakšavanja pristupa naučnim i tehničkim saznanjima i modernim nastavnim metodima. U tom smislu, posebno će se voditi računa o potrebama zemalja u razvoju.

Član 29

  1. Strane ugovornice se slažu da obrazovanje djeteta bude usmjereno  na: a) razvoj djetetove ličnosti, talenta i mentalnih i fizičkih  sposobnosti do njihovih krajnjih mogućnosti; b) razvoj poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i principa utvrđenih Poveljom Ujedinjenih nacija; c) razvoj poštovanja djetetovih roditelja, njegovog/njenog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrijednosti  zemlje u kojoj dijete živi, zemlje iz koje potiče i civilizacije različite od njegove/njene sopstvene; d) pripremanje djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti polova, prijateljstva među narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama i s licima domorodačkog porijekla; e) razvoj poštovanja prema prirodnoj okolini.
  2. Nijedan dio ovog člana ili člana 28 neće biti tumačen tako da ograničava slobodu pojedinaca ili tijela da ustanove obrazovne ustanove ili upravljaju obrazovnim ustanovama, uvijek u skladu s poštovanjem principa utvrđenih u stavu 1 ovog člana i zahtjevima da će obrazovanje koje se pruža u takvim ustanovama odgovarati minimalnim standardima koje država propisuje.

Član 30

U onim državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezičke manjine ili lica domorodačkog porijekla, djetetu koje pripada takvoj manjini ili je domorodac, neće biti uskraćeno pravo, u zajednici s drugim članovima njegove grupe, da uživa svoju kulturu, da ispovijeda i manifestuje svoju vjeru ili da koristi svoj jezik.

Član 31

  1. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na učešće u igri i rekreativnim aktivnostima koje odgovaraju uzrastu djeteta i na slobodno učešće u kulturnom životu i umjetnosti.
  2. Strane ugovornice će poštovati i podsticati pravo djeteta na puno učešće u kulturnom i umjetničkom životu i podržaće pružanje odgovarajućih i jednakih mogućnosti za kulturne, umjetničke, rekreativne i slobodne aktivnosti.

Član 32

  1. Strane ugovornice priznaju pravo djeteta da bude zaštićeno od ekonomskog iskorišćavanja i od obavljanja bilo kog posla koji bi mogao da bude opasan ili bi ometao školovanje djeteta ili bi bio štetan po zdravlje djeteta ili za fizički, mentalni, duhovni, moralni ili društveni razvoj djeteta.
  2. Strane ugovornice će preduzeti pravne, administrativne, društvene i obrazovne mjere da bi se obezbijedila primjena ovog prava. U tom cilju i u skladu s važećim odredbama međunarodnih instrumenata, strane ugovornice će posebno: a)obezbijediti minimalnu starosnu granicu ili granice za zapošljavanje; b) obezbijediti odgovarajuće regulisanje vremena i uslova zapošljavanja; i c) obezbijediti odgovarajuće kazne ili druge sankcije da bi se osigurala efikasna primjena ovog člana.

Član 33

Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući pravne, administrativne, socijalne i obrazovne, da zaštite djecu od nezakonite upotrebe narkotika i psihotropnih supstanci, kako je definisano odgovarajućim međunarodnim ugovorima i da spriječe korišćenje djece u nezakonitoj proizvodnji i trgovini tim supstancama.

Član 34

Strane ugovornice se obavezuju da štite djecu od svih oblika seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja. U te svrhe, strane ugovornice će naročito preduzimati sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere za sprečavanje:

a) navođenja ili prisiljavanja djeteta na učešće u ma kojoj nezakonitoj seksualnoj aktivnosti;

b) iskorišćavanja djece za prostituciju ili druge nezakonite seksualne radnje;

c) iskorišćavanja djece u pornografskim predstavama i materijalima.

Član 35

Strane ugovornice će preduzimati sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere da spriječe otmicu, prodaju ili trgovinu djecom u bilo koju svrhu ili u bilo kojoj formi.

Član 36

Strane ugovornice će štititi djecu od svih drugih oblika iskorišćavanja štetnih po bilo koji vid djetetove dobrobiti.

Član 37

Strane ugovornice će obezbijediti da:

a) nijedno dijete ne bude podvrgnuto mučenju ili drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. Ni smrtna kazna, ni doživotni zatvor, bez mogućnosti oslobađanja, neće biti dosuđeni za djela koja izvrše osobe mlađe od 18 godina;

b) nijedno dijete ne bude nezakonito ili proizvoljno lišeno slobode. Hapšenje, zadržavanje u pritvoru i zatvaranje djeteta će biti u skladu sa zakonom i primijenjeno jedino kao posljednja moguća mjera i to na najkraći mogući vremenski period;

c) sa svakim djetetom lišenim slobode bude humano postupano i uz poštovanje urođenog ljudskog dostojanstva i na način koji uvažava potrebe osoba njihovog uzrasta. Posebno, svako dijete lišeno slobode biće odvojeno od odraslih, izuzev ukoliko se smatra da to nije u interesu djeteta, i imaće pravo da održava kontakte sa svojom porodicom putem prepiske i posjeta, osim u izuzetnim okolnostima;

d) svako dijete lišeno slobode imaće pravo da mu odmah bude omogućen pristup pravnoj i drugoj odgovarajućoj pomoći, kao i pravo da pobija zakonitost tog lišavanja slobode pred sudom ili drugim nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim organima i na brzu odluku u svakom takvom postupku.

Član 38

  1. Strane ugovornice se obavezuju da poštuju i obezbjeđuju poštovanje pravila međunarodnog humanitarnog prava koja su za njih obavezujuća u situacijama oružanih sukoba, a odnose se na dijete.
  2. Strane ugovornice će preduzeti sve moguće mjere da obezbijede da osobe koje nijesu navršile 15 godina direktno ne učestvuju u neprijateljstvima.
  3. Strane ugovornice će se uzdržati od regrutovanja u svoje oružane snage osoba koje nijesu navršile 15 godina. U regrutovanju onih osoba koje su navršile 15 godina, ali koje nijesu navršile 18 godina, strane ugovornice će nastojati da daju prednost onima koji su najstariji.
  4. U skladu sa svojim obavezama po međunarodnom humanitarnom  pravu da štite civilno stanovništvo u oružanim sukobima, strane ugovornice će preduzeti sve moguće mjere da obezbijede zaštitu i brigu o djeci koja su pogođena oružanim sukobom.

Član 39

Strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da podstiču fizički i psihološki oporavak i društvenu reintegraciju djeteta žrtve: svakog oblika zanemarivanja, iskorišćavanja ili zlostavljanja; mučenja ili bilo kog drugog oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ili oružanog sukoba. Takav oporavak i reintegracija vršiće se u uslovima koji podstiču zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta.

Član 40

  1. Strane ugovornice priznaju pravo svakom djetetu za koje se tvrdi, koje je optuženo ili za koje je utvrđeno da je prekršilo krivični zakon, na postupak usklađen s unapređivanjem djetetovog osjećaja dostojanstva i vrijednosti, koji njega/nju podstiče na poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda drugih i koji uzima u obzir uzrast djeteta i činjenicu da je poželjno zalagati se za njegovu/njenu reintegraciju i preuzimanje konstruktivne uloge u društvu.
  2. U tom cilju i imajući u vidu sve bitne odredbe međunarodnih instrumenata, strane ugovornice će posebno obezbijediti: a) da se ni za jedno dijete neće tvrditi, niti će biti optuženo ili utvrđeno da je prekršilo krivični zakon, činjenjem ili propuštanjem koji u vrijeme izvršenja nijesu bili zabranjeni unutrašnjim ili međunarodnim pravom; b) da se svakom djetetu koje je osumnjičeno ili optuženo da je prekršilo krivični zakon, garantuje najmanje: I pretpostavka nevinosti dok se krivica ne dokaže po zakonu; II da bude odmah i neposredno obaviješteno o optužbama protiv njega/nje, a ako je primjereno preko njegovih/njenih roditelja ili zakonskih staratelja, i da ima pravnu ili drugu odgovarajuću pomoć u pripremi i iznošenju svoje odbrane; III da nadležan, nezavisan i nepristrasan organ ili sudsko tijelo bez odugovlačenja donese odluku, u pravičnom postupku u skladu sa zakonom, uz prisustvo pravnog ili drugog odgovarajućeg zastupnika i njegovih/njenih roditelja ili zakonskih staratelja, osim ukoliko se ne smatra da to nije u najboljem interesu djeteta, posebno uzimajući u obzir njegove godine ili položaj; IV da ne bude prisiljeno da svjedoči ili da prizna krivicu; da ono ispita ili da budu ispitani svjedoci druge strane i da se obezbijedi učešće i saslušanje njegovih/njenih svjedoka pod jednakim uslovima; V da, ukoliko se smatra da je prekršilo krivični zakon, takvu odluku i svaku dosuđenu mjeru koja iz toga proizilazi, ponovo razmatra viši, nadležni, nezavisni i nepristrasni organ ili sudsko tijelo u skladu sa zakonom; VI da ima besplatnu pomoć prevodioca ukoliko dijete ne može da razumije ili ne govori jezik koji se koristi; VII da se poštuje njegova privatnost u svim fazama postupka.
  3. Strane ugovornice će nastojati da podstiču stvaranje zakona, postupaka, organa i ustanova koji se izričito odnose na djecu i bave djecom za koju se tvrdi, koja su optužena ili za koju je utvrđeno da su prekršila krivični zakon, a posebno: a) utvrđivanje najniže starosne granice ispod koje djeca ne mogu biti smatrana sposobnom za kršenje krivičnog zakona; b) donošenje mjera, kadgod je moguće i poželjno, za postupanje s takvom djecom, bez pribjegavanja sudskom postupku, s tim da budu u potpunosti poštovana ljudska prava i zakonska zaštita.
  4. Biće stavljen na raspolaganje širok spektar mjera, kao što su briga, usmjeravanje, nadzor; pravna pomoć; uslovno kažnjavanje; prihvat; obrazovanje i programi stručne obuke i druge alternative institucionalnoj brizi kako bi se obezbijedilo da se s djecom postupa na način koji odgovara njihovoj dobrobiti i koji je srazmjeran kako okolnostima, tako i učinjenom djelu.

Član 41

Ništa iz ove Konvencije neće uticati na bilo koje odredbe koje su pogodnije za ostvarivanje prava djeteta a koje mogu biti sadržane u:

a) pravu strane ugovornice, ili

b) međunarodnom pravu koje obavezuje tu državu.

II DIO

Član 42

Strane ugovornice se obavezuju da s principima i odredbama ove Konvencije najšire upoznaju, na odgovarajući i aktivan način, kako odrasle tako i djecu.

Član 43

  1. U cilju provjere napretka koji su strane ugovornice postigle u sprovođenju obaveza preuzetih ovom Konvencijom, biće ustanovljen Komitet za prava djeteta koji će izvršavati funkcije navedene u daljem tekstu.
  2. Komitet će činiti deset eksperata visokih moralnih vrijednosti i priznate stručnosti na polju koje pokriva ova Konvencija. Članove Komiteta ćebirati strane ugovornice iz redova svojih državljana i oni će djelovati u ličnom svojstvu, uz poštovanje ravnomjerne geografske zastupljenosti, kao i glavnih pravnih sistema.
  3. Članovi Komiteta će se birati tajnim glasanjem s liste osoba koje imenuju strane ugovornice. Svaka strana ugovornica može nominovati jednu osobu iz redova svojih državljana.
  4. Prvi izbor za Komitet održaće se najkasnije šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Konvencije, a zatim svake druge godine. Najkasnije četiri mjeseca prije datuma svakog izbora, Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će uputiti pismo stranama ugovornicama kojim ih poziva da dostave svoje nominacije u roku od dva mjeseca. Generalni sekretar će zatim pripremiti listu svih tako nominovanih osoba, po abecednom redu, naznačujući strane ugovornice koje su ih nominovale, i podnijeće je stranama ugovornicama ove Konvencije.
  5. Izbori će se održavati na sastancima strana ugovornica koje će sazivati Generalni sekretar u sjedištu Ujedinjenih nacija. Na tim sastancima, na kojima će kvorum činiti dvije trećine strana ugovornica, u Komitet će biti izabrane one osobe koje su dobile najveći broj glasova i apsolutnu većinu glasova predstavnika strana ugovornica koje su prisutne i glasaju.
  6. Članovi Komiteta će biti birani na period od četiri godine. Oni će imati pravo na ponovni izbor, ako budu ponovo nominovani. Mandat pet članova izabranih na prvim izborima prestaje nakon dvije   godine; odmah poslije prvih izbora, predsjedavajući sastanka će žrebom izabrati ovih pet članova.
  7. Ukoliko član Komiteta umre, podnese ostavku ili izjavi da iz bilo kog drugog razloga on ili ona ne može dalje da obavlja dužnosti u Komitetu, strana ugovornica koja je predložila tog člana će imenovati drugog eksperta iz redova svojih državljana, a po odobrenju Komiteta, da obavlja dužnost do isteka mandata.
  8. Komitet donosi sopstvena Pravila o radu.
  9. Komitet bira svoje funkcionere na period od dvije godine.
  10. Sastanci Komiteta će se obično održavati u sjedištu Ujedinjenih nacija ili na bilo kom pogodnom mjestu koje Komitet odredi. Komitet će se obično sastajati jedanput godišnje. Trajanje sastanaka biće određeno, a ukoliko je potrebno ponovo razmatrano, na sastancima strana ugovornica ove Konvencije, a po odobrenju Generalne skupštine.
  11. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će obezbijediti potrebno osoblje  i uslove za efikasno obavljanje funkcija Komiteta na osnovu ove Konvencije.
  12. Članovi Komiteta formiranog na osnovu ove Konvencije će primati prinadležnosti iz sredstava Ujedinjenih nacija, po odobrenju Generalne skupštine i pod uslovima i u formi koje utvrdi Skupština.

Član 44

  1. Strane ugovornice se obavezuju da podnose Komitetu, preko Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, izvještaje o mjerama koje su usvojile za ostvarivanje prava koja su ovdje priznata i o napretku ostvarenom u pogledu uživanja tih prava: a) u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Konvencije  u odnosnoj državi ugovornici; b) zatim svakih pet godina.
  2. Izvještaji sačinjeni u skladu s ovim članom će ukazati na činioce i eventualne teškoće koji utiču na stepen ispunjavanja obaveza iz ove Konvencije. Izvještaji će takođe sadržati takve informacije koje će Komitetu omogućiti sveobuhvatno sagledavanje sprovođenja Konvencije u odnosnoj zemlji.
  1. Strana ugovornica koja je podnijela sveobuhvatni inicijalni izvještaj Komitetu ne mora u svojim kasnijim izvještajima, podnijetim u skladu sa stavom 1 (b) ovog člana, da ponavlja prethodno date osnovne informacije.
  2. Komitet može da traži od strane ugovornice dodatne informacije od značaja za primjenu ove Konvencije.
  3. Komitet će svake dvije godine podnositi Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, preko Ekonomskog i Socijalnog savjeta, izvještaje o svojim aktivnostima.
  4. Strane ugovornice će obezbijediti da im izvještaji budu dostupni najširoj javnosti u njihovim zemljama.

Član 45

U cilju podsticanja efikasne primjene Konvencije i unapređenja međunarodne saradnje na polju koje pokriva Konvencija:

a) Specijalizovane agencije, UNICEF i drugi organi Ujedinjenih nacija imaće pravo da budu predstavljeni prilikom razmatranja primjene onih odredaba ove Konvencije koje spadaju u okvire njihovih ovlašćenja. Komitet može pozvati specijalizovane agencije, UNICEF i druga nadležna tijela koja smatra odgovarajućim da pruže stručni savjet za primjenu Konvencije u oblastima koje spadaju u okvire njihovih ovlašćenja. Komitet može pozvati specijalizovane agencije, UNICEF i druge organe Ujedinjenih nacija da podnesu izvještaje o primjeni Konvencije iz oblasti koje spadaju u okvire njihovih aktivnosti.

b) Komitet će prenijeti, ukoliko smatra za potrebno, specijalizovanim agencijama, UNICEF-u i drugim nadležnim tijelima, sve izvještaje strana ugovornica koji sadrže zahtjeve ili ukazuju na potrebu za tehničkim savjetom ili pomoći, zajedno s eventualnim napomenama i prijedlozima Komiteta o tim zahtjevima i pokazateljima.

c) Komitet može preporučiti Generalnoj skupštini da zatraži od Generalnog sekretara da prouči određena pitanja koja se odnose na prava djeteta.

d) Komitet može da iznosi prijedloge ili daje opšte preporuke zasnovane na informacijama primljenim shodno članovima 44 i 45 ove Konvencije. Takvi prijedlozi i opšte preporuke biće prenijeti svakoj zainteresovanoj državi potpisnici, a Generalna skupština će o njima biti obaviještena zajedno s eventualnim komentarima strana ugovornica.

III DIO

Član 46

Ova Konvencija je otvorena za potpis svim državama.

Član 47

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Instrumenti ratifikacije biće deponovani kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 48

Ova Konvencija će ostati otvorena za pristupanje svim državama. Instrumenti o pristupanju biće deponovani kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 49

  1. Ova Konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana od datuma deponovanja kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju.
  2. Za svaku državu koja ratifikuje ili pristupi Konvenciji poslije deponovanja dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju, Konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana nakon što država deponuje svoj instrument o ratifikaciji ili pristupanju.

Član 50

  1. Svaka strana ugovornica može predložiti amandman i dostaviti ga Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. Generalni sekretar će potom proslijediti amandman stranama ugovornicama sa zahtjevom da ukažu da li žele konferenciju strana ugovornica u cilju razmatranja i glasanja o prijedlozima. U slučaju da se u roku od četiri mjeseca od datuma slanja prijedloga najmanje jedna trećina strana ugovornica opredijeli za takvu konferenciju, Generalni sekretar će sazvati konferenciju pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. Svaki amandman usvojen većinom prisutnih strana ugovornica koje su glasale na konferenciji biće podnijet na odobrenje Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
  2. Amandman usvojen u skladu sa stavom 1 ovog člana stupiće na snagu kad ga odobri Generalna skupština Ujedinjenih nacija i kad ga prihvate dvije trećine strana ugovornica.
  3. Kad amandman stupi na snagu, obavezivaće one strane ugovornice koje su ga prihvatile, dok će ostale strane ugovornice i dalje biti obavezane odredbama ove Konvencije i bilo kojim ranijim amandmanom koji su prihvatile.

Član 51

  1. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će primati i slati svim državama tekst rezervi koje strane ugovornice stave u vrijeme ratifikacije ili pristupanja.
  2. Rezerva nespojiva sa ciljem i svrhom ove Konvencije neće biti dozvoljena.
  1. Rezerve mogu biti povučene u bilo koje vrijeme obavještenjem u tom cilju upućenom Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija koji će tada obavijestiti sve države. Takvo obavještenje će proizvesti dejstvo od datuma kad ga primi Generalni sekretar.

Član 52

Strana ugovornica može otkazati ovu Konvenciju pismenim obavještenjem upućenim Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. Otkaz stupa na snagu godinu dana od dana kad Generalni sekretar primi ovo obavještenje.

Član 53

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je određen za depozitara ove  Konvencije.

Član 54

Original ove Konvencije čiji su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španski tekstovi jednako vjerodostojni, biće deponovan kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Slika
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.
DJEČIJA PRAVA
Član 21. Konvencije o pravima djeteta, koji se odnosi na pravo svakog djeteta na siguran i zdrav život, može se objasniti kroz nekoliko ključnih aspekata:

Pravo na zaštitu od nasilja i zlostavljanja: Djeca imaju pravo da budu zaštićena od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje.

Pravo na zdravstvenu zaštitu: Djeca imaju pravo na pristup zdravstvenim uslugama koje su potrebne za njihov fizički i mentalni razvoj. Ovo uključuje redovne zdravstvene preglede, vakcinacije, tretman bolesti i pristup zdravim životnim uslovima.

Pravo na adekvatan životni standard: Djeca imaju pravo na adekvatan životni standard koji omogućava njihov fizički, mentalni, duhovni, moralni i socijalni razvoj. Ovo uključuje pristup čistoj vodi, zdravoj hrani, sigurnom stanovanju i obrazovanju.

Pravo na igru i rekreaciju: Djeca imaju pravo na igru i rekreativne aktivnosti koje su primjerene njihovoj starosti i koje promovišu njihov fizički i mentalni razvoj.

Pravo na obrazovanje: Djeca imaju pravo na obrazovanje koje im omogućava da razviju svoje sposobnosti i pripreme se za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu mira, tolerancije, jednakosti polova i prijateljstva među svim narodima.

Pravo na podršku i pomoć: Djeca imaju pravo na pomoć i podršku od strane države, porodice i zajednice kako bi se osiguralo da žive u sigurnom i zdravom okruženju. To uključuje i specifične mjere za zaštitu ranjivih grupa djece, kao što su djeca sa invaliditetom ili djeca bez roditeljskog staranja.

Pravo na siguran i zdrav život znači da svako dijete treba biti zaštićeno, imati pristup neophodnim resursima za zdrav razvoj, te uživati u svim aspektima života koji doprinose njihovom sveobuhvatnom blagostanju.

Karakteristike Konvencije o pravima djeteta:

  • Prvi put utvrđena univerzalno prihvaćena definicija raznih osnovnih prava djeteta;
  • To je ugovor o ljudskim pravima sa najviše ratifikacija;
  • Prvi je međunarodni dokument u oblasti ljudskih prava koji u potpunosti obuhvata glavne tradicionalne grupe ljudskih prava: ekonomska, socijalna, kulturna, politička i građanska;
  • Konvencija je inventivan dokument jer priznaje nova i izazovna ljudska prava;
  • To je prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji implicitno priznaje ulogu nevladinih i ostalih organizacija građanskog društva u postupku ostvarivanja prava deteta;
  • Konvencija je moćan instrument za delovanje u oblasti prava djeteta i na međunarodnom i na nacionalnom planu ovaj ugovor predstavlja okvir za unapređenje i ostvarivanje prava djeteta.

 

Opšti komentari Komiteta za prava deteta

PRAVA MLADIH

Prava mladih su ključna komponenta društva i međunarodnih inicijativa koje podstiču poštovanje, jednakost i aktivno uključivanje mladih ljudi u društveni, politički i gospodarski život. Evo nekoliko ključnih aspekata prava mladih:

Pravo na obrazovanje: 
Svaki mladi pojedinac ima pravo na pristup kvalitetnom obrazovanju bez diskriminacije. Obezbjeđivanje jednakih mogućnosti za sve mlade ljude, bez obzira na socioekonomske uslove ili druge faktore.

Pravo na zapošljavanje:
Pravo na rad i dostojanstvene uslove zapošljavanja.

Prevencija diskriminacije na osnovu starosti u procesima zapošljavanja.

Pravo na zdravstvenu zaštitu
Pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući informacije o reproduktivnom zdravlju i mentalnom zdravlju.

Prevencija nasilja i zlostavljanja među mladima.

Pravo na slobodu izražavanja:
Sloboda izražavanja mišljenja i učestvovanja u društvenim pitanjima.

Pravo na pristup informacijama i medijima.

Pravo na učestvovanje:
Aktivno učešće mladih u političkom procesu i donošenju odluka koje ih se tiču.

Podrška stvaranju prostora za mlade ljude u raznim društvenim, političkim i civilnim aktivnostima.

Pravo na kulturu i slobodno vrijeme:
Pravo na učešće u kulturnom životu zajednice.

Slobodno vrijeme, rekreacija i pristup kulturnim događanjima.

Pravo na životni standard:
Zaštita od siromaštva i diskriminacije u pristupu resursima.

Stvaranje uslova za dostojanstven život mladih ljudi.

Prava migranata i izbjeglica:
Obezbijeđivanje prava mladih migranata i izbjeglica, uključujući pristup obrazovanju i zdravstvenoj skrbi.

Prevencija diskriminacije i nasilja prema mladima izbjeglicama i migrantima.

Pravo na zdravo okruženje:
Zaštita od štetnih uticaja na životnu sredinu koji mogu ugroziti zdravlje mladih generacija.

Aktivno učešže mladih u ekološkim inicijativama.

Pravo na informacije i tehnologiju:

U skladu s tim, društvo treba aktivno da radi na stvaranju sredine u kojoj se prava mladih poštuju, podstiču i obezbijeđuje njihova puna participacija u izgradnji budućnosti. Ovi aspekti prava mladih su međusobno povezani i zajedno čine osnov za odrastanje mladih ljudi u odgovorne i angažovane članove društva.

IZGRADNJA KAPACITETA MLADIH

Izgradnja kapaciteta mladih odnosi se na proces razvoja i jačanja vještina, znanja, stavova i sposobnosti mladih pojedinaca kako bi postali aktivni, odgovorni i samostalni članovi društva. Ovaj proces je ključan za osnaživanje mladih ljudi da preuzmu inicijativu u različitim područjima, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, aktivizam, vođenje projekata, te sudjelovanje u društvenim i političkim procesima. Evo nekoliko ključnih aspekata izgradnje kapaciteta mladih:

Obrazovanje i stručno usavršavanje: 
Pružanje pristupa kvalitetnom formalnom i neformalnom obrazovanju. 

Razvoj specifičnih vještina i znanja potrebnih za tržište rada ili područje interesa.

Razvoj vještina za život:
Osnaživanje mladih s vještinama komunikacije, vođenja tima, rješavanja problema i kritičkog razmišljanja.

Podsticanje razvoja emocionalne inteligencije i socijalnih vještina.

Podrška preduzetništvu i inovacijama:
Podsticanje poduzetničkog duha među mladima.

Pružanje podrške za razvoj inovativnih ideja i projekata.

Mentorstvo i coaching:
Organizacija mentorstva i coachingu kako bi se mladima pružila podrška u postizanju njihovih ciljeva.

Povezivanje mladih s iskusnim stručnjacima iz odabranih područja.

Aktivno Građanstvo i učeđće
Podsticanje mladih da se aktivno uključe u lokalne, nacionalne i međunarodne zajednice.

Edukacija o društvenim i političkim procesima kako bi se mladi osnažili za sudjelovanje u donošenju odluka.

Digitalna pismenost:
Razvijanje vještina povezanih s tehnologijama, uključujući rad s računarima, internetom i digitalnim alatima.

Edukacija o bezbijednosti na internetu i odgovornom korištenju tehnologije.

Kulturna svijest i raznolikost:
Podsticanje razumijevanja i poštovanja različitosti među mladima.

Organizacija kulturnih događanja i razmjena kako bi se potaknula međukulturalna razmjena.

Psihološka i socijalna podrška:
Pružanje resursa za psihološku i socijalnu podršku mladima.

Osiguranje sigurnih prostora za dijalog i izražavanje osjećaja.

Umrežavanje i povezivanje:
Stvaranje prilika za mlade da se povežu s drugima u sličnim područjima interesa.

Učestvovanje u zajednicama koje podržavaju razmjenu ideja i iskustava.

Izgradnja kapaciteta mladih igra ključnu ulogu u oblikovanju budućih lidera i kreatora pozitivnih promjena u društvu. Ovaj proces stvara temelje za odrasle, angažovane i odgovorne pojedince koji mogu doprinijeti održivom razvoju zajednica.

Slika
RELEVANTNO ZAKONODAVSTVO I INSTITUCIJE U OBLASTI PRAVA DjETETA
U Crnoj Gori prava djeteta su zaštićena kroz nekoliko zakona i institucija koje djeluju na nacionalnom i međunarodnom nivou. Evo pregleda relevantnog zakonodavstva i institucija u oblasti prava djeteta u Crnoj Gori:

Relevantno zakonodavstvo
Ustav Crne Gore (2007):
Ustav Crne Gore garantuje osnovna prava i slobode djece, uključujući pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zaštitu od zlostavljanja i zanemarivanja.
Zakon o porodici (2007):
Ovaj zakon uređuje odnose između roditelja i djece, starateljstvo, usvajanje, prava i dužnosti roditelja, te zaštitu prava djece.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (2010):
Ovaj zakon pruža mehanizme zaštite djece od nasilja u porodici i osigurava njihovu sigurnost i dobrobit.
Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti (2013):
Reguliše prava djece na socijalnu zaštitu, uključujući socijalne usluge i novčane naknade za djecu u potrebi.
Zakon o zaštiti prava pacijenata (2016):
Pruža posebnu zaštitu djeci kao pacijentima, uključujući pravo na informisanje i saglasnost u medicinskim postupcima.
Krivični zakonik Crne Gore (2004):
Definiše krivična djela protiv djece, uključujući zlostavljanje, zanemarivanje, trgovinu djecom i dječju pornografiju.
Institucije
Ministarstvo rada i socijalnog staranja:
Ovo ministarstvo je odgovorno za politiku i programe socijalne zaštite, uključujući zaštitu djece.
Centri za socijalni rad:
Lokalni centri koji pružaju socijalne usluge i zaštitu djeci i porodicama u riziku.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman):
Institucija Ombudsmana ima specijalnog zamjenika za prava djece, koji se bavi pitanjima kršenja dječjih prava.
Policija i pravosudni sistem:
Uloge policije i pravosudnog sistema uključuju istrage i sudske postupke vezane za krivična djela protiv djece.
NVO sektor:
Organizacije kao što su UNICEF, Save the Children, i lokalne NVO igraju ključnu ulogu u zaštiti i promociji prava djece, pružanju podrške i edukaciji zajednice.

Međunarodni ugovori i sporazumi
Konvencija o pravima djeteta (1989):
Crna Gora je potpisnica ove konvencije, koja pruža sveobuhvatan okvir za zaštitu dječjih prava.
Evropska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (1996):
Fokusira se na proceduralna prava djece u pravnim postupcima.
Konvencija o zaštiti djece i saradnji u vezi sa međudržavnim usvojenjem (Haaška konvencija, 1993):
Reguliše postupke međudržavnog usvojenja radi zaštite djece.

 

MLADI - OMLADINSKA POLITIKA
Slika

PODRŠKA DEMOKRATIJI U CRNOJ GORI

Pridružite se nevladinoj organizaciji posvećenoj unapređenju demokratskih vrijednosti i transparentnosti u Crnoj Gori.
Demokratija...

Riječ je izvedena od grčkih reči demos (демос) = narod i kratein (кратеин) = vladati, tj. vladavina naroda, a nastala je sredinom 5 vjeka p.n.e. i označavala je politički sistem u nekim grčkim gradovima-državama (Atina). Moderno shvatanje demokratije nastalo je na osnovu nasleđa antike, teorija društvenog ugovora, kao i učenja prosvetitelja. Sjedinjene Američke Države su prva, moderna demokratska država. U svom čuvenom govoru u Getizburgu, 1863. godine, tadašnji američki predsednik Linkoln je možda najbolje izrazio duh demokratske vladavine rekavši da je “demokratija vladavina naroda, od naroda, za narod”. Demokratija, kao politički pojam, je sistem vladavine koji se realizuje kroz predstavnička tjela i kroz glasanje za predstavnike naroda koji će vladati u njegovo ime. Ovim je demokratija politički sistem koji obezbeđuje kontrolu onih koji vladaju od strane onih u čije ime vladaju. Kao kulturni sistem demokratija pretpostavlja značajan stepen autonomije (samoodredjenja društvenih institucija) i podrazumjeva splet društvenih uslova i institucija čiji je cilj da obezbjede ravnopravan položaj svih članova društva, u pogledu svih materijalnih dobara i uslova za život, razvoj i sreću pojedinca. Danas postoji podjela na direktnu (neposrednu) i reprezentativnu (predstavničku) demokratiju. U direktnoj demokratiji svi građani aktivno učestvuju u procesu donošenja političkih odluka. U predstavničkoj demokratiji građani na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu koji potom donose odluke u njihovo ime. Većina savremenih demokratija je predstavnička – demokratska republika. Da bi se državni sistem mogao nazvati demokratskim svaki građanin mora imati ista prava i slobode (pravna i politička jednakost, pravo glasa, sloboda političkog udruživanja, okupljanja izražavanja i dr). Karakteristike demokratije su: vladavina naroda, individualna sloboda, odgovornost pojedinca, jednakost pred zakonom...

Edukativne radionice i seminari

Organizacija edukativnih treninga i neformalnih obrazovnih programa za promociju aktivnog građanstva i različitosti.

Kao organizacija čiji je cilj unapređenje i zaštita ljudskih prava, NVO EDI je svoj rad od osnivanja zasnivao na zaštiti, poštovanju, unapređenju i vladavini prava, kao jednog od osnovnihh preduslova za razvoj i opstanak demokratskog društva.

Uzimajući u obzir sve aspekte ljudskih prava, posebno smo posvećeni promociji i zaštiti dječijih prava. Vjerujemo da je važno stvarati okruženje u kojem svako dijete ima pravo na sigurnost, obrazovanje i slobodu izražavanja. Kroz naše aktivnosti, nastojimo obezbijediti da se posebna pažnja posvećuje potrebama i pravima djece, kao i stvaranju inkluzivnog društva koje ih podržava.

Naše inicijative su fokusirane na prava marginalizovanih i ugroženih grupa, prepoznajući njihovu često zanemarenu poziciju u društvu. Kroz zagovaranje jednakosti i suzbijanje diskriminacije, radimo na stvaranju pravednijeg društva u kojem svaki pojedinac, bez obzira na svoju pripadnost određenoj grupi, ima jednaku priliku za ostvarivanje svojih prava.

U vezi s pravima starijih osoba, ističemo važnost poštovanja i promocije njihovih prava na dostojanstven život, zdravstvenu zaštitu i aktivno učešće u društvu. Kroz podršku mjerama koje obezbiješuju njihovu socijalnu inkluziju i pristup resursima, radimo na izgradnji društva koje cijeni i poštuje iskustva starijih članova zajednice.

U vezi s pravima mladih, vjerujemo da je njihovo uključivanje i participacija od suštinskog značaja za izgradnju budućnosti. Stoga se zalažemo za stvaranje prostora gdje će mladi imati priliku da izraze svoje ideje, daju značajan doprinos društvenim promjenama i mogućnosti da razvijaju svoje potencijale. Kroz edukaciju, mentorstvo i podršku, radimo na osnaživanju mladih ljudi i pružanju platforme za njihovo aktivno učešće u društvenim procesima.

Ovim putem, NVO EVROPSKE DEMOKRATSKE INICIJATIVE nastavlja svoju posvećenost izgradnji društva utemeljenog na vladavini prava, poštovanju ljudskih prava, i inkluzivnosti, te se raduje daljem partnerstvu s organizacijama koje dijele iste vrijednosti i ciljeve.
Slika

Analize javnih politika predstavljaju ključni proces u unapređenju demokratskih principa i zaštiti ljudskih prava. Ovaj pristup uključuje detaljno proučavanje političkih strategija, programa i mjera koje utiču na društvo, s posebnim fokusom na njihovu usklađenost s demokratskim načelima i zaštitom ljudskih prava. Evo kako se taj proces može opisati:
Identifikacija ključnih tema:
Utvrđivanje ključnih pitanja i tema unutar javnih politika koje zahtijevaju analizu.

Fokusiranje na aspekte koji direktno utiču na demokratske procese i ljudska prava.
Prikupljanje relevantnih podataka
Kvalitetno prikupljanje podataka o implementaciji javnih politika, rezultatima i uticajima na društvo.

Inkluzija informacija o mjerama koje se sprovode u skladu s demokratskim standardima i pravima građana.
Analiza djelotvornosti:
Procjena djelotvornosti javnih politika u ostvarivanju postavljenih ciljeva.

Utvrđivanje eventualnih nedostataka ili neusklađenosti s demokratskim načelima i ljudskim pravima.
Učeđće društvenih aktera:
Uključivanje građana, nevladinih organizacija i stručnjaka u proces analize radi prikupljanja različitih perspektiva.

Osiguravanje transparentnosti i odgovornosti u donošenju odluka.
Preporuke za unapređenje:
Formulisanje konkretnih preporuka za poboljšanje javnih politika kako bi se pojačala demokratska participacija i obezbijedila bolja zaštita ljudskih prava.

Proučavanje mogućnosti izmjena ili dodataka politikama radi postizanja željenih ciljeva.

Edukacija i informiranje:
Edukacija javnosti o rezultatima analiza i preporukama.

Informisanje građana o njihovim pravima i obvezama u kontekstu predloženih političkih mjera.
Praćenje implementacije:
Praćenje sprovođenja preporuka i promjena u okviru javnih politika.

Reagovanje na eventualne izazove ili potrebu za daljnjim prilagođavanjima.

Analize javnih politika igraju ključnu ulogu u obezbijeđivanju da politički procesi odražavaju demokratske vrijednosti i poštuju ljudska prava, čime se stvara društvo koje podstiče pravednost i jednakost.

0 0